NJEMAČKA 27. VI. DIE WELT: 'VIVE LA NATION!' - NOVA DEFINICIJA GEOPOLITIKE

NJEMAČKA DIE WELT 27. VI. 1998. Novi svijet Budućnost je u golemom potencijalnu euroazijskog prostora, upozorava Andreas Zänker. "Projekt eura je zaključen - riječ je o velikom koraku na putu prema ujedinjenoj Europi. Unatoč tome, stari je kontinet obuzet pesimizmom koji izvire iz neizvjesnosti. Hladni je rat završen, a 'novi svjetski poredak' nije uspostavljen. Pritisak globalizacije jača i prijeti razbijanjem temelja. Naši zapadni susjedi intenzivno raspravljaju o tom pitanju. Pesimisti objavljuju 'geopolitiku kaosa', filozofiju propasti. Za nas je realnija i poučnija 'nova geopolitika', sročena u krugovima okupljenim oko Yvesa Lacostea i ostalih u Francuskoj, i ozbiljno usredotočena na skiciranje konstruktivne slike svijeta. Ona baš i nema puno dodirnih točaka s jučerašnjom geopolitikom. U središtu pozornosti više nije prevlast u euroazijskom prostoru. Ideološki obojena američka politika borbe s Moskvom - bipolarni poredak - zastarjela je. Stvarnost ponovno ujedinjenog svijeta današnjice čini se složenijom. Svjetska zbivanja odvijaju se danas u interaktivnom polju između ekonomske globalizacije i političke fragmentacije - pri čemu valja napomenuti da danas na svijetu postoji već 200 država. Prostor i vrijeme smanjuju se. Sudbinu naroda više ne određuje zemljopis, kao što je bilo za vrijeme Napoleona i Bismarcka. No, države, interesi, suparništva, sukobi, opcije, prisile i strategije i dalje su važni. Cilj je i dalje skiciranje jedinstvene slike dugoročno aktivnih snaga, kojima se političar ne može oteti. Nadalje, služenje moćnicima i vojnim stručnjacima više nije aktualno. Nova geopolitika želi širokim slojevima stanovništva utrti put prema razumijevanju političkih zbivanja - daleko iznad razine dnevnih zbivanja. No, iako je nacionalna država u gospodarskoj sferi u uzmaku, i dalje je središnja činjenica i izvor identiteta - podjednako u Engleskoj, Francuskoj, Americi, Rusiji i u Njemačkoj. Yves Lacoste nije slučajno svom najnovijem djelu dao naslov 'Vive la Nation'. Posrijedi nije odbacivanje Europe i svijeta. Autor aludira na samostalnu naciju današnjice, udruženu s globalnom svješću i povezanu s etničkim manjinama, brojnim lokalnim i socijalnim brigama, ali i s još uvijek dominantnim jezikom i kulturom. Takvo stanje prevladava još uvijek čak i u američkoj 'talionici'. Prijelaz s bipolarnog na raznovrstan svijet pružio je istodobno veće značenje regiji - na mikro- ali i na makroplanu. Brojne integracije - od malih zona slobodne trgovine do velikog prostora EU - ne bacaju ni tračak sumnje: pretežno su motivirane komercijalnim razlozima i trebale bi osigurati prednost u trgovini i ulaganjima - kao uvodne faze u 'jedinstveno' svjetsko gospodarstvo 21. stoljeća. Posrijedi su obično nedovršene tvorevine, koje se ne žele i ne mogu izolirati u odnosu na svjetsko tržište i nemaju čvrst politički okvir. I EU može biti uspješna samo kao otvorena regija - u odnosu prema istoku, jugu i preko Atlantika. Sve se jasnije očituje i težnja globalnom jedinstvu. Globalne hegemonijalne borbe postale su gotovo nezamislive u doba atomskog naoružanja i tehničko-ekonomske premreženosti. Super sila Amerika možda povremeno preuzima ulogu 'svjetskog policajca', ali i divovski SAD sve se više smanjuje u svijetu u kojem će uskoro 90 posto čovječanstva živjeti u novoemancipiranim zemljama. O drugima da i ne govorimo - japanski motor počeo je kašljucati; Europa pokušava riješiti svoju socijalnu krizu; Rusija i Kina trebaju puno vremena. U tom su kontekstu pragmatično-dalekovidni Anglosasi možda u prednosti zahvaljujući svojoj pomorskoj tradiciji. No, političarima sklonim hegemoniji posvuda su vezane ruke. Globalni sustav 'za sve' nije na pomolu. Zbivanja u globalnom dobu diktiraju snage visoke tehnologije i organizacije, koje prevladavaju prostor i vrijeme. Moto je geoekonomija. Glavnu riječ imaju multinacionalne kompanije i financijski giganti. U posao se upleće i globalna mafija. Stoga država neće sići s međunarodne pozornice - naprotiv. Čini se da se uspostavlja nova ravnoteža između slobodnih tržišta, s jedne, i državnih pravila igre, koja nadziru međunarodna tijela, s druge strane. No, zaustavljanje divljeg rasta ekonomizma, uklanjanje socijalnih i ekoloških problema i uspostava reda i zakona u općem je interesu. Na toj su razini prijeteće krize rezultirale trendom stvaranja globalne, istinske 'geopolitike'. Francuska i Njemačka nalaze se u istom položaju u tom procesu. Obje su zemlje gospodarski i politički preslabe da bi prkosile novoj stvarnosti i ustrajale na konzervativnim stajalištima i zauzetom teritoriju. Francuska bi trebala prevladati strah od njemačkoga suparnika i 'Europi tuđeg' utjecaja Amerike i posvetiti se vlastitim problemima. Njemačka se također nalazi u složenom položaju. Na Zapadu je i dalje povezana s Amerikom, najdinamičnijim gospodarskim sustavom na svijetu, s kojim mora držati korak kako bi osigurala svoje mjesto u svjetskoj zajednici. SAD je kao vojna sila i dalje jamac sigurnosti. Pitanje je hoće li njemačke interese najbolje osigurati baš EU, čiji je sadašnji oblik još uvijek posljedica hladnog rata. Budućnost leži u golemom potencijalu euroazijskog prostora koji se proteže sve do Sibira. EU i euro bit će nedovršeni projekti sve dok ne obuhvate tu regiju te dok i na istoku ne budu postavljeni drugi prioriteti. Nova geopolitika više ne teži ravnoteži između Istoka i Zapada već pokušava dugoročno razmišljati u vremenima preokreta i gledati svijet kao cjelinu radi bolje procjene vlastitih mogućnosti i granica", smatra Andreas Zänker. 290102 MET jun 98