NJEM 22. VI. DIE WELT: PAPA U AUSTRIJI

NJEMAČKA DIE WELT 22. VI. 1998. Kakvu je poruku Papa prenio Austrijancima Bogatiji Zapad treba dijeliti svoje dobro sa siromašnijim Istokom, upozorio je Papa za nedavnoga posjeta Austriji. "Njegova je pojava još karizmatična - riječ je o čovjeku u bijelom, koji je u petak treći put stupio na austrijsko tlo radi trodnevnog posjeta - o Ivanu Pavlu II., poljskom Papi. Još zna dirnuti ljude, mladi ljudi željno iščekuju njegove riječi i skandiraju njegovo ime - ali on sam, koji je nekoć poput orkana probijao otvrdnule bojišnice podijeljene Europe, postao je starac - teško mu je hodati, a njegova ruka, podignuta u znak blagoslova, uočljivo drhti. Njegov je glas postao nesiguran, ali poruke koje objavljuje nisu se gotovo nimalo promijenile. Odmah po slijetanju u Salzburg, poljski je Papa pokušao podsjetiti smanjenu i katkad uskogrudnu Austriju na njezinu povijesnu misiju, očitovanu u imenu 'istočnog carstva' (izvorno ime Österreich - istočno carstvo op. prev.). Govorio je o Keltima, Romanima, Germanima, Mađarima i Slavenima koji su obilježili povijest Austrije, pretvorivši je u 'odraz i model ujedinjene Europe'. Nekoliko dana kasnije, okružen poviješću bremenitom kulisom bečkog Hofburga, nekadašnjeg prijestolja Svetog Rimskog Carstva njemačke nacije i najvećeg dijela srednje i južne Europe, Papa je podsjetio na austrijsku ulogu mosta između Istoka i Zapada. 'Želim svima Vama puno hrabrosti za gradnju mostova', kazao je doslovno pred austrijskim predsjednikom Thomasom Klestilom i članovima austrijske vlade, političkim velikodostojnicima i diplomatima. Je li Papa konzervativan ili - kao što tvrde njegovi kritičari - čak 'reakcionaran'? Neke njegove poruke, objavljene pred Austrijancima - narodom koji je, čini se, kao i mnoge druge narode zapadne Europe, zahvatila apatija blagostanja - zvuče upravo revolucionarno: globalizaciji profita, s jedne, i bijede, s druge strane, kršćani moraju suprotstaviti globalizaciju solidarnosti, naglasio je Papa. Za Karola Woytilu, vrhovnog poglavara Katoličke crkve podrijetlom iz Poljske, to znači sljedeće: bogatiji Zapad mora dijeliti svoje dobro sa siromašnijim Istokom - dakle, odricati se. Materijalne su žrtve neizbježne, poručio je Papa. Nijedan lijevi socijaldemokrat naših dana ne žigoše kapitalistički sustav tako radikalno i oštro kao Papa. Možda upravo u takvom stavu i leži ključ tajne zašto taj starac upravo elektrizira određenu kategoriju mladih ljudi, koje ni u kom slučaju nije moguće opisati kao pokornice i pokornike. Napokon se pojavio netko tko stoji pred mikrofonima i kamerama, a nije korumpiran medijskim sjajem niti se zanima za vrijednost dionica, dobit, pa ni za političke mandate. Taj čovjek ne taktizira već ustraje na svojim - po današnjim mjerilima, krajnje nepopularnim i nesuvremenim - načelima. Upravo je jedan od otaca austrijske ljevice, 'stari socijalist (po vlastitoj definiciji) Günther Neming, Papin posjet popratio sljedećim riječima: kada bi događaji krenuli obratnim smjerom, Papi ne bi preostalo ništa drugo nego da reagira kao 'reakcionar'. (...) No, beskrajne mase ljudi, koje su nekad obrubljivale pravac Papina kretanja, prorijedile su se. U Austriji ga nisu dočekivali milijuni i stotine tisuća već deseci tisuća ljudi. Demoskopske ankete pokazuju da 50 posto Austrijanaca smatra da Papa slabo razumije probleme današnjeg vremena. 46 posto ispitanika 'slaže se tek u malom dijelu ili se uopće ne slaže' s Papinim stajalištima i nastojanjima. Poput većine zapadnih zemalja, i nekoć katolička Austrija postala je sekulariziranom, dijelom i dekristijaniziranom zemljom. Staroga Poljaka to ne smeta: on zna da je kao osoba, kao čovjek osuđen na neuspjeh: možda je ovaj posjet Austriji bio njegov zadnji posjet toj alpskoj republici - u vatikanskim hodnicima već se špekulira o njegovu nasljedniku. I nakon Papina posjeta austrijska crkva ostaje posvađana i podijeljena - i valja sumnjati da će u Petrovu stolicu ikada ponovno zasjesti jedan Poljak. Uočljivo umoran i mučen bolovima, Papa blagoslivlja i ljubi djecu koju mu pružaju majke-vjernice. Čini se da njegov posjet prolazi kroz ljude koji stoje pred njim i da luta u daljinu. Atentat je narušio njegovo zdravlje; za sovjetsku obavještajnu službu KGB bio je neprijatelj broj jedan. No, ono što predstoji problematičnije je od nekadašnje izravne prijetnje. Među gomilom su njegovi poljski sunarodnjaci koji mašu svojim crveno- bijelim zastavicama. Došli su i Litvanci i Mađari, Slovaci i Hrvati - u njih se Papa može pouzdati. Ali Zapad? 'Ivane Pavle II., mi smo na tvojoj strani', klicala je austrijska mladež. Što je sa stvaraocima javnoga mnijenja koji nestrpljivo čekaju neuspjeh tog Poljaka iz Wadowitza, smještenog u nekada austrijskoj pokrajini Šleziji?", pita na kraju članka Carl Gustaf Ströhm. 230243 MET jun 98