18. V. LIBERATION - O. BLANCHARD O EURO I REFORMAMA

FRANCUSKA LIBERATION 18. V. 1998. Euro, gospodarski rast i reforme "Europa boluje već dvadeset godina. Dijagnoza je jasna. Obrazovni sustav, sustav socijalne zaštite i zaštita tvrtki više nisu prilagođeni potrebama gospodarstva. Treba ih promijeniti i iznova osmisliti. Kad neki radnik čuje izraz 'reformirati socijalnu zaštitu', on odmah pomisli, a nije u krivu, na 'smanjivanje zaštite radnih mjesta, smanjivanje socijalne pomoći za nezaposlene i smanjivanje minimalnog zajamčenog osobnog dohotka'. Kad neki student čuje izraz 'obnoviti obrazovni sustav', on to razumije, a i on je u pravu, kao 'smanjivanje broja upisanih na fakultete i povećanje cijene studiranja'. Kad neki vlasnik tvrtke čuje izraz 'promijeniti način zaštite tvrtki', on to tumači, a i on je u pravu, kao 'povećanje konkurencije i kraj državnih subvencija'. Zbog toga Europa ne uspijeva ozdraviti. Reforme su vjerojatno nužne. Ali prve, neposredne žrtve tih reforma vide koju opasnost one donose. I s pravom im se opiru i brane povlastice koje imaju. Njihovo je opiranje još jače ako ih ti problemi već muče, ako je gospodarski rast slab, ako je nezaposlenost visoka, ako su nova radna mjesta rijetka i dragocjena. I tako se ne događa ništa ili malo. Kad bi, kao udarcem čarobnog štapića, gospodarski rast opet krenuo, opiranje reformama bi se smanjilo i političari bi ih mogli 'prodati' javnosti. Vidjeli smo to na primjeru reforme sustava socijalne pomoći u SAD-u, a i u pokusu koji je Tony Blair proveo u Velikoj Britaniji. Kad se poveća ponuda radnih mjesta, biti nezaposlen nije više tako dramatično, a i manje ljudi želi godinama visjeti na fakultetu prije nego potraže prvi posao. Euro i stvaranje Europske središnje banke mogu pružiti taj udarac čarobnim štapićem. Nezaposlenost u Njemačkoj dostigla je onu u Francuskoj i u Italiji. Sada istodobno postoji rijetka podudarnost konjunktura u različitim državama i manevarski prostor za obnovu gospodarskog rasta. Kratkoročno, Europa si sada može priuštiti brži gospodarski rast bez inflacije. Uloga Europske središnje banke jest da ga zajamči i da on postane stabilan, kako bi vlade mogle poduzeti stvarne reforme. Ali opasnost leži u tome što bi Europska središnja banka mogla odlučiti da ne bude dobra vila nego vještica. Kako bi pokazala svoju odlučnost i ojačala euro spram dolara, mogla bi se odlučiti na povećavanje kamatnih stopa, umjesto na njihovo smanjivanje, što bi morala učiniti ako želi omogućiti gospodarski rast. Ili bi, još licemjernije (ali vidjeli smo već guvernere središnjih banaka kako rade i gore stvari), mogla zahtijevati da svaka od vlada jedanaest država najprije provede reforme, i tek nakon toga smanjiti kamatne stope. Kao što nam gospodin Netanyahu svakodnevno pokazuje u jednom drugom kontekstu, strategija 'najprije to učinite vi' idealna je ako želimo da se ništa ne promijeni na bolje. Stoga postoji velika opasnost da se zaista ništa ne dogodi. Ako se ostvari pesimistički scenarij, jasno je koje će to opasnosti donijeti sa sobom. Pristaše zajedničke valute imaju pravo kad kažu da će euro pojačati pritisak na tvrtke i na vlade. A ako stavimo zajedno taj pojačani pritisak, slab gospodarski rast i nesposobnost vlada da poduzmu nužne reforme, imat ćemo sve sastojke za socijalnu i političku eksploziju. Gospodo Duisenberg i Trichet, željeli ste euro, i dobili ste ga. U velikoj će mjeri ovisiti o Vama hoće li taj instrument pomoći Europi da ozdravi od svoje duge bolesti ili će joj bolest još i pogoršati. Na Vama je velika odgovornost", piše Olivier Blanchard, profesor na Massachusetts Institute of Technology. 190157 MET may 98