20. IV. FRANCUSKI LIBERATION - EURO U BUDUĆNOSTI

FRANCUSKA LIBERATION 20. IV. 1998. Život s eurom "Za petnaest dana u Londonu će se sastati šefovi država kako bi službeno odlučili pokrenuti uvođenje zajedničke valute. Već sada superlativi prekrivaju sve pripreme govora koji će se, na opće zadovoljstvo, tada pročitati. Istina je, monetarna je unija dobra stvar. Zbog nje će nestati sablasti kriza izazvanih promjenom tečaja na čije nas je katastrofalne posljedice jugoistočna Azija nedavno podsjetila. Ali put kojim se ide prema zajedničkoj valuti isto je tako katastrofalan. Kriteriji uvedeni za ocjenjivanje sposobnosti kandidata, i prema kojima su primljeni svi osim Grčke, nemaju nikakve veze s onim što je nužno za sretan zajednički život u monetarnom braku. Ti famozni kriteriji iz Maastrichta bili su zapravo samo njemački zahtjev kojim se Europi nameće ono što oni nazivaju 'kulturom stabilnosti' (cijena), što je apsolutni prioritet za borbu protiv inflacije. I po cijenu, ako je nužno, izazivanja nezaposlenosti. Uvjet je postavljen na načelu 'uzmi ili ostavi', a posljedica su posljednjih sedam gladnih godina. No, taj uvjet za izjednačavanje nije nas ničim pripremio za veliku promjenu koja nas očekuje. Prihvaćanjem eura, mi do kraja gubimo mogućnost ispravljanja mogućih problema s konkurentnošću izazvanih promjenom obračunskog tečaja. Tečaj je kao aspirin za onoga koji ima gripu. Ne liječi, ali se čovjek bolje osjeća. Bez tečajnih lista, u slučaju nevolja, bit će teško vratiti našu konkurentnost na tržištu. Morat će se smanjivati plaće ili cijene, ili i jedno i drugo. A cijene su se u Francuskoj posljednji put trajnije spustile tridesetih godina ovog stoljeća... Pokušavamo se ohrabriti govoreći si da su te velike nevolje rijetke. E, upravo sada ih imamo, i to velike. Tri najveće države europske monetarne unije, Francuska, Njemačka i Italija, imaju goleme probleme zbog velike nezaposlenosti. Za godinu 1999. predviđa se da će se kretati između 10 i 12 posto. U takvim okolnostima te su države mamuti nesposobne da istodobno razvijaju vlastitu konkurentnost na tržištu i stvaranje radnih mjesta. Moraju vrlo ozbiljno popraviti svoj porezni sustav, tržište radne snage i sustave socijalnog osiguranja. Budući da će se Europska središnja banka posvetiti podizanju malog eura tako dugo dok on ne postane snažan, ona neće davati aspirine. I da stvar bude još ljepša, naš proračunski manevarski prostor gotovo da i ne postoji. Jer, namećući nam svoj 'pakt stabilnosti', Nijemci su jedan od kriterija učinili stalnim: onaj o ograničavanju proračunskog deficita na 3 posto bruto industrijskog proizvoda. Cilj je dostizanje proizvodnog viška za vrijeme godina gospodarskoga rasta, tako da se deficit ograniči u vrijeme kad bude nastajao, zato što recesija usporava prihode od poreza i povećava troškove izdržavanja nezaposlenih. Bez nekih drugih briga, to bi bila jako dobra zamisao, ali mi imamo mnogo drugih briga. Pa što onda činiti? Na europskoj razini, trebamo malo predahnuti. Pakt stabilnosti ne mora postati prioritet nad prioritetima, osim toga, nije niti nepromjenjiv. To što je odlučeno na sastanku čelnika država i vlada može se i promijeniti. Ne bi se radilo o bezuvjetnom i potpunom otvaranju proračunskih slavina. Ali se zato lako mogu zamisliti poništenja zakona za neku državu koja se upušta u teške strukturne reforme . U Francuskoj se prije svega mora izbjeći velika pogreška počinjena u razdoblju od 1986 do 1991 godine. Te dobre godine, kad je vladao gospodarski rast i pad nezaposlenosti, mi nismo iskoristili za rješavanje naših strukturnim problema, a tada su bili mnogo lakši nego danas. To sada znači veliku strogost pri izboru, a sada se mora birati između mnogih iskušenja, ali i pri izboru same politike, i to kratkoročne. I to se ne smije brkati s 'politikom škrtarenja', koja guši gospodarski rast", piše Charles Wyplosz, profesor na Institutu za visoke međunarodne studije u Ženevi. 220039 MET apr 98