11. V. - ŠPANJOLSKI EL PAIS - O EURU

ŠPANJOLSKA EL PAIS 11. V. 1998. Državna politika s eurom "Pokretanje eura je iza nas. Donesena je velika odluka. Sada bi bilo zanimljivo pogledati prema naprijed i pažljivo promotriti što se to javlja na obzoru, u obliku novog načina vođenja politike, ne samo europske, nego i državne. Euro mijenja mnoge parametre. Vlade dobivaju kad je riječ o zajedničkoj snazi, ali će od sada imati manje, još manje vlastitoga manevarskog prostora. No, bit će dovoljno prostora za biranje, i ne mora se govoriti o jednoumlju ili o neizbježnim političkim odlukama. U slučaju Španjolske, treba reći zbogom devalvacijama. Zbogom velikim deficitima državnog proračuna. Jer, u sporazumu o stabilnosti, stega će biti mnogo veća od one koja postoji između američkih saveznih država, kako nas dobro podsjeća Diego Hidalo u svojoj novoj knjizi 'Europa: globalizacija i monetarna unija' (Madrid, 1998). Treba reći zbogom i pretjerano naglim promjenama poreznog sustava, budući da novo stanje zahtijeva usklađivanje tih sustava. Činjenica je da je jedno od čuda koja je donijela blizina eura bilo ubrzavanje pregovora o usklađivanju poreznih sustava, i to manje ubrzanje pri pregovorima o porezima na osobne prihode, više o onima o rentama i neizravnom oporezivanju (iako kod ovih posljednjih, kao i u SAD-u, mogu postojati neke razlike između država). Mogao bi čak biti sklopljen i prvi sporazum na sastanku koji se u lipnju održava u Cardiffu. Kamate će odrediti ta prava supranacionalna ustanova, što će od 1. lipnja (još jedno ubrzanje budući da počinje s radom mjesec dana prije nego se predviđalo) zaista postati Europska središnja banka. Promjene idu i dalje, budući da su sve do sada monetarna politika naše Banco de Espana i vladina gospodarska politika mogle usklađeno djelovati i razmjenjivati informacije. Toga sada više neće biti. Nisu predviđeni instrumenti za stalno dogovaranje između španjolske vlade i predsjednika Europske središnje banke. Postoje samo oni zajednički. Kao instrument za provođenje gospodarske politike (ne govoreći o suzbijanju nezaposlenosti u Europi u kojoj se tvrtke kreću mnogo više od samih radnika) ostaje prije svega visina plaće. A one će, kao što je to i inače u odnosima na tržištu rada, morati biti sve više i više u rukama dužnosnika za socijalna pitanja, i vjerojatno će biti više povezane sa stanjem u tvrtkama nego s odlukama vlade. Vladama ne ostaje visina proračunskih troškova, nego raspodjela javnih troškova. Uvijek postoji iskušenje da razina troškova bude veća od dopuštene, ali bi država na kraju to platila, a to bi na kraju izazvalo neki oblik asimetričnog udara, inače rijetkog, izazvanog političkom odlukom. (...) U ovom novom kontekstu, za državnu će politiku biti mnogo važnija sposobnost vlade da pregovara o dobrim uvjetima unutar zajedničkog foruma, u Europskoj uniji i njezinim ustanovama. Rad na strategiji države mora biti pojačan, kako bi se mogli odrediti i braniti državni interesi u kontekstu zajedničkih europskih interesa. Na primjer, braniti španjolske burze, koje su se već u samom početku okrenule neke Parizu, a neke Frankfurtu, budući da žele iskoristiti uvođenje eura dok još nema Britanaca. I, malo podalje od svega toga do čega smo danas došli, bilo bi zanimljivo raspravljati o stanju države kakva će biti sutra, u kojoj su mjeri predsjednik vlade i socijalistički kandidat uzeli u obzir tu promjenu smjera. Ili se možda, političkim rječnikom, i dalje čvrsto držimo vremena koje je već prošlo", piše Andres Ortega. 120041 MET may 98