IT-globalizacija-suverenitet IT-6. XII. LA STAMPA-GLOBALIZACIJA I DRŽAVE ITALIJALA STAMPA6. XII. 1999.Države nisu dovoljne"Tko je posljednih tjedana digao prst protiv WTO-a, može biti potaknut da slavi neuspjeh skupa na vrhu u
Seattleu. To je opasna iluzija. Globalizaciju ne stvara WTO. Globalizacija postoji, bit će je sve više i ona je neizbježna povijesna dinamika. Potrebnije je dati sredstva da se njome upravlja, da bi se umanjili rizici a povećale mogućnosti, nego se apstraktno pitati je li ona ispravna ili pogrješna. Budući da globalizacija nije 'neutralna', to je nužnije postaviti pred sebe taj cilj. Dakle, pravi čvor je kako prevladati veliku udaljenost koja dijeli širinu i brzinu globalizacije od krhkosti i nepostojanosti pravila i institucija pozvanih da njome upravljaju. Ne može se istinski vjerovati da je dovoljan jedan sporazum Europe i Sjedinjenih Država kako bi se upravljalo svijetom u kojemu sve zemlje, na prvom mjestu upravo one manje razvijene, opravdano traže veći utjecaj i težinu. Niti se može zanemarivati pitanje transparentnosti i demokracije koje dolazi iz javnih mišljenja koje traže globalizaciju s ljudskim likom, kompatibilnu sa zdravljem, okolišem, pravima. No sve to, a
ITALIJA
LA STAMPA
6. XII. 1999.
Države nisu dovoljne
"Tko je posljednih tjedana digao prst protiv WTO-a, može biti
potaknut da slavi neuspjeh skupa na vrhu u Seattleu. To je opasna
iluzija. Globalizaciju ne stvara WTO. Globalizacija postoji, bit
će je sve više i ona je neizbježna povijesna dinamika. Potrebnije je
dati sredstva da se njome upravlja, da bi se umanjili rizici a
povećale mogućnosti, nego se apstraktno pitati je li ona ispravna
ili pogrješna. Budući da globalizacija nije 'neutralna', to je
nužnije postaviti pred sebe taj cilj. Dakle, pravi čvor je kako
prevladati veliku udaljenost koja dijeli širinu i brzinu
globalizacije od krhkosti i nepostojanosti pravila i institucija
pozvanih da njome upravljaju. Ne može se istinski vjerovati da je
dovoljan jedan sporazum Europe i Sjedinjenih Država kako bi se
upravljalo svijetom u kojemu sve zemlje, na prvom mjestu upravo one
manje razvijene, opravdano traže veći utjecaj i težinu. Niti se
može zanemarivati pitanje transparentnosti i demokracije koje
dolazi iz javnih mišljenja koje traže globalizaciju s ljudskim
likom, kompatibilnu sa zdravljem, okolišem, pravima. No sve to, a
to je teška promjena, traži od vlada da uvide kako više nije
dovoljna međunarodna zajednica utemeljena na državnim
suverenitetima.
Analogno onome što se događa u vezi s UN-om, za WTO se postavlja ista
potreba da raspolaže ovlastima, instrumentima i odgovarajućim
sredstvima kako bi obavljao gospodarsku ulogu 'global governancea'
u preraspodjeli blagodati globalizacije na što veći broj zemalja,
počevši od onih manje razvijenih.
Pouka koja dolazi iz Seattlea je jasna: zbir stotinu nacionalnih
protekcionizama proizvodi samo nove razdiruće sukobe, paralizu u
odlučivanju i krizu sporazumijevanja. Upravljanje globalizacijom
zahtijeva snažne, transparentne, priznate nadnacionalne
institucije. Bude li ono što se dogodilo u Seattleu poslužilo
ubrzavanju stvaranja svijesti o tome, možda ni neuspjeh neće biti
nekoristan", piše Piero Fassino.