US 2.XII.NYT PROSVJEDNICI SEATTLE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 2. XII. 1999. Buntovnici u potrazi za pravilima "Previše je lako prosvjednike u Seattleu proglasiti radikalima koji žale za šezdesetima. Naoko utemeljenija kritika kaže da oni jednostavno zaostaju, boreći se protiv plime globalizacije koja ih je već preplavila. Mike Moore, direktor Svjetske trgovinske organizacije, opisuje svoje protivnike kao obične protekcioniste koji napadaju internacionalizam", piše Naomi Klein. Istina je, međutim, da su prosvjednici u Seattleu zaraženi virusom globalizacije jednako kao i branitelji trgovine u hotelima Seattlea - iako je riječ o globalizaciji drukčije vrste - i oni to znaju. Zbrkanost političkih ciljeva prosvjednika shvatljiva je: to je prvi pokret rođen iz anarhičnih puteva interneta. Nema hijerarhije, univerzalno priznatih vođa, i nitko ne zna što će se sljedeće dogoditi. Ovaj prosvjednički pokret zapravo je antikorporacijski prije nego antiglobalistički, i njegovi su korijeni u kampanjama protiv tvornica koje eksploatiraju radnike kompanije Nike, kampanjama za poštivanje ljudskih prava koje su bila usredotočene na kompanije Royal Dutch/Shell u Nigeriji, i reakciji protiv genetski modificirane hrane kompanije Monsanto u Europi. U bilo kojem trenutku, jedna velika multinacionalna kompanija može sudjelovati u nekoliko razmirica - o pitanjima rada, ljudskih prava i okoliša, primjerice. Dok gađaju istu korporacijsku metu, aktivisti čuju jedni za druge. Nehotice, pojedinačne su korporacije postale simboli globalnog gospodarstva u malome, konačno pružajući aktivistima polazne točke u obliku imena, na putu u tajanstven svijet Svjetske trgovinske organizacije. Ovaj je pokret najviše međunarodno orijentiran, najviše globalno povezan od kad je svijeta. Nema više bezimenih meksičkih ili kineskih radnika koji nam kradu poslove, djelomično zato jer se predstavnici tih radnika sad nalaze na istim e-mail listama i prisustvuju istim konferencijama kao i zapadni aktivisti. Kad prosvjednici viču o zlu globalizacije, većina ne poziva na povratak uskogrudnoga nacionalizma, već na proširenje granica globalizacije, njezino povezivanje s demokratskim reformama, višim prihodima, pravima radnika i zaštitom okoliša. To je ono što mlade prosvjednike u Seattleu odvaja od njihovih prethodnika iz šezdesetih. U razdoblju Woodstocka, odbiti igru prema državnim i školskim pravilima samo se po sebi držalo političkim činom. Sad su protivnici Svjetske trgovinske organizacije - čak i oni koji se nazivaju anarhistima - zgroženi MANJKOM pravila i autoriteta. Oni zahtijevaju da vlade imaju slobodu u primjenjivanju vlastitog autoriteta, bez miješanja Svjetske trgovinske organizacije, i traže stroža međunarodna pravila o pitanju standarda u radu, zaštite okoliša i znanstvenih istraživanja. Svatko, naravno, tvrdi da se zalaže za uvođenje pravila, od predsjednika Clintona do predsjednika Microsofta, Billa Gatesa. U čudnom preobratu, potreba za 'trgovinom utemeljenom na pravilima' postala je mantra razdoblja deregulacije. No bit deregulacije je, po njezinu određenju, uklanjanje pravila. Svjetska trgovinska organizacija, koju optužuju za definiranje i nametanje deregulacije, bavi se samo pravilima koja reguliraju uklanjanje pravila. Svjetska trgovinska organizacija dosljedno traži odjeljivanje trgovine (prilično neprirodno) od svih i svačega što ona pogađa: radnika, okoliša, kulture. To je razlog zbog kojeg jučerašnja Clintonova sugestija da se sukob između prosvjednika i povjerenika može izgladiti s malim kompromisima i dogovaranjem izgleda tako neuvjerljivo. Ovo nije sukob između globalista i protekcionista, već između dvije radikalno drukčije vizije globalizacije. Jedna je imala monopol posljednjih deset godina. A druga je upravo stupila u javnost."