ŠV 9.X.NZZ: J/I E-VIRTUALNO ČLANSTVO EU?

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 9. X. 1999. Dva ključna pitanja u vezi s proširenjem EU "Kada se čelnici država i vlada članica EU u prosincu ove godine budu okupili u Helsinkiju na redovitom polugodišnjem sastanku na vrhu, vjerojatno će morati odgovoriti i na dva ključna pitanja o proširenju EU: prvo, treba li naprednim kandidatima odrediti konkretne rokove za mogućni pristup odnosno završetak pregovora o pristupu i ako treba - kako bi taj vremenski raspored trebao izgledati?; drugo, treba li proširiti krug kandidata s kojima se vode konkretni pregovori i ako treba - na koje zemlje? Rasprava u Bruxellesu i glavnim gradovima članica EU obilježena je prilično kontroverznim tonovima otkad je novi predsjednik Povjerenstva EU Romano Prodi sredinom rujna, neposredno uoči preuzimanja nove dužnosti, preduhitrio Europsku skupštinu, izjavivši da u Helsinkiju valja ozbiljno razmisliti o konkretnom nadnevku za najbolje pripremljene zemlje - čak i ako taj potez bude razumijevao dugotrajne prijelazne rokove. Doduše, koliko je zasad poznato, taj prijedlog trenutačno podupiru samo Njemačka i Nizozemska dok su države poput Austrije ili Francuske smjesta signalizirale odbijanje. U međuvremenu je Prodi na konferenciji za novinstvo u Helsinkiju već istupio mrvicu pragmatičnije, istaknuvši da od Helsinkija, naravno, očekuje precizan put, iako 'možda i nećemo ići u potankosti poput nadnevka'. Slično je u više navrata izjavio i Guenter Verheugen, povjerenik ovlašten za proširenje EU. Nakon sastanka s poljskim ministrom vanjskih poslova Geremekom, Verheugen je ovih dana pred novinarima u Bruxellesu izjavio da EU mora i da će moći donijeti prve odluke o proširenju 2002. godine. Drugim riječima, njegov istup konkretno znači da EU do g. 2002. mora donijeti i ratificirati odluke o institucionalnim reformama kako bi mogla normalo djelovati i s 20 ili čak 30 članica. No, dovršenje pregovora s prvim kandidatima do tog datuma ne ovisi samo o 'sposobnosti EU da svlada proširenje' već i o 'sposobnosti zemalja istočne Europe da pristupe EU'. Pokažu li se one sposobnima za pristup EU, postoji čak i mogućnost trenutačnog pokretanja procesa ratifikacije, a prve bi zemlje-kandidati mogle pristupiti EU 2004. U tom je kontekstu sasvim logična ocjena Guentera Verheugena da je cilj Poljske o članstvu u EU od 2003. 'ambiciozan ali ne i nerealan'. Zagovornici i protivnici konkretnih ciljnih datuma pozivaju se na dobro poznate argumente. Tu ocjenu potkrjepljuje odavno očitovana želja većine zemalja-kandidata da im vremenske odrednice olakšaju utvrđivanje vremenskog rasporeda za njihove pripreme i provedbu nepopularnih mjera prema stanovništvu. Osim toga, utvrđivanje rokova moglo bi - slično kao i u procesu stvaranja zajedničkog EU- tržišta ili uvođenja eura - stvoriti (umjetni) vremenski pritisak, koji bi mogao pospješiti pripremne radove na obje strane. Najvažniji je pak argument protivnika bojazan da bi se zemlje- kandidati mogle uzdati u obećane vremenske rokove i popustiti u svojim reformskim nastojanjima. Nadalje, skeptici smatraju da pregovori nisu dovoljno uznapredovali da bi se već sada moglo procijeniti kada će završiti. Točno je da su konkretni razgovori, koji se od studenog 1998. vode s Estonijom, Poljskom, Slovenijom, Češkom Republikom, Mađarskom i Ciprom, otvoreni tek u 18 od ukupno 31 poglavlja 'Acquis communautaire' (zajedničkog pravnog dokumenta) EU. Doduše, pregovori o nekoliko poglavlja, vođeni sa svima ili nekoliko spomenutih zemalja, već su privremeno dovršeni, ali riječ je obično o neproblematičnim temama poput 'sitne industrije i obrta' odnosno o 'znanosti i istraživanju'. Što se pak tiče četiriju poglavlja u kojima stručnjaci očekuju najveće teškoće i najopsežnije zahtjeve za prijelaznim rokovima na jednoj ili drugoj strani, tri još nisu ni dotaknuta - riječ je o poljoprivredi, okolišu i slobodi kretanja (osoba). Nedavno su počeli tek pregovori o četvrtoj problematičnoj temi - slobodnom prometu kapitala. No, u tim su razgovorima neki kandidati zatražili prijelazne rokove u rasponu do 18 godina za donošenje zakona koji će strancima omogućiti kupovinu nekretnina, što po izjavama iz Povjerenstva neće doći u obzir. Nagovještaj mogućih budućih teškoća pruža trenutačno tema energije. Po informacijama diplomata, Austrija je prije nekoliko dana uz potporu Njemačke spriječila pokretanje pregovora o poglavlju energije zato što je po mišljenju tih dviju zemalja zahtjev za sigurnošću atomskih elektrana preslabo formuliran u pregovaračkim pozicijama EU. Budući da odluka o početku razgovora može biti donesena tek jednoglasno, to je poglavlje privremeno blokirano. Pritom valja napomenuti da svako takvo odgađanje ugrožava cilj - pokretanje pregovora o svim poglavljima do sredine sljedeće godine. Što se tiče potankosti u vezi s tim zaprekama, iznenađuje okolnost da drugo veliko ključno pitanje koje čeka Helsinki - ono o proširenju kruga pregovora - dosad i nije izazvalo bitno veće sporove. U intervjuu za Sueddeutsche Zeitung (DP br. 190, 30. IX. - op. prev.), Verheugen je u tom kontekstu izjavio da se počinje stvarati znatna većinska potpora u prilog ideji da se u Helsinkiju ponudi otvaranje pregovora svim zemljama s kojima EU još ne pregovara. Doduše, u tom će slučaju biti nužna diferencijacija u pregovaračkom procesu budući da se o jednom poglavlju ne može pregovarati s 12 zemalja istodobno. Krug partnera u razgovorima stvarno će porasti na 12 bude li obuhvatio i zemlje koje se sada nalaze u drugoj skupini - riječ je o Bugarskoj, Latviji, Litvi, Rumunjskoj, Slovačkoj, a odnedavno i Malti. Taj potez zasigurno ne bi pojednostavnio proces proširenja. Naime, dok Slovačka još igra u sličnoj ligi kao i, primjerice, Česi i Poljaci, Bugarska i Rumunjska znatno zaostaju - ponajprije u gospodarskom pogledu. S druge bi pak strane ponovna diferencijacija ili čak izostanak 'promicanja' bilo koje od tih zemalja u Helsinkiju bila politički osjetljiv potez. Osim toga, postoje naznake da dosadašnja podjela kandidata u dvije skupine - provedena, između ostalog, po kriteriju potencijalno pojačanih tijekova ulaganja, kapitala i transfera u napredne reformske države - već počela nehotice povećavati zaostatak slabijih kandidata. Glede spomenuta dva ključna pitanja vjerojatno će uskoro biti izloženi i konkretni prijedlozi: Povjerenstvo će 13. listopada objaviti ne samo ovogodišnje izdanje godišnjih 'izvješća o napredovanju' kandidata već i preporuke za buduće poteze. Pitanje o 'ispravnim' odnosima prema trećoj skupini 'neslužbenih' odnosno potencijalnih kandidata za pristup, koji su - poput, primjerice, Hrvatske - u prvom redu smješteni na Balkanu, ostaje pak i dalje uglavnom otvoreno. Nakon što je rat na Kosovu naglo podsjetio Zapad na nestabilnost te regije, EU joj je preko Stabilizacijskoga sporazuma otvorila 'perspektivu pristupa'. Prodi je pak u Strasbourgu govorio o 'virtualnom članstvu', o sudjelovanju u određenim područjima EU već prije punog članstva. Oba bi prijedloga mogla uputiti na moguće rješenje dileme, koju čini okolnost da za mnoge od tih zemalja pristup u EU neće doći u obzir dulje vijeme, suočena s perspektivom da njihova potpuna isključenost iz tog procesa prijeti progresivnim povećanjem njihova zaostatka. Dosad ni predstavnici Stabilizacijskoga sporazuma ni Prodi nisu uspjeli predočiti mogućnost konkretnog izlaska iz tog začaranog kruga", napominje novinar na kraju članka.