E-ORGANIZACIJA-DIPLOMACIJA-SIGURNOST-Organizacije/savezi-Diplomacija-Obrana AU 25.9.PR:GUŽVA U VANJSKOJ POL. EU AUSTRIJADIE PRESSE25. IX. 1999.Sve više aktera stupa na pozornicu vanjske politike EU"Henry Kissinger žalio se nekoć da u
Europi ne postoji telefonski broj koji bi on mogao nazvati u slučaju međunarodne krize. Cilj reforme Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (GASP) jest stvaranje toga telefonskog broja. Doduše, obilje djelatnih aktera danas bi popunilo čitav telefonski imenik: valja spomenuti samo Javiera Solanu, Romana Prodija, Chrisa Pattena, Pascala Lamyja, Guentera Verheugena, Poula Nielsona i Georgea Robertsona. Stoga će sljedećih godina jedno od najnapetijih pitanja biti - tko će prevladati i koji će položaji biti žrtvovani nužnoj redukciji. Posebnu draž tom natjecanju pruža okolnost da su svi akteri novajlije na pozornici i da se tek moraju sabrati dok istodobno žele stvoriti što povoljniji dojam.Većina reflektora nesumnjivo je usmjerena na Španjolca Javiera Solanu, koji će 18. listopada preuzeti svoju dužnost glavnog tajnika Vijeća ministara i prvog 'ministra vanjskih poslova' EU. Države-članice, koje igraju važnu ulogu u sigurnosnoj politici - Velika Britanija, Francuska, Njemačka - već su jasno pokazale da
AUSTRIJA
DIE PRESSE
25. IX. 1999.
Sve više aktera stupa na pozornicu vanjske politike EU
"Henry Kissinger žalio se nekoć da u Europi ne postoji telefonski
broj koji bi on mogao nazvati u slučaju međunarodne krize. Cilj
reforme Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (GASP) jest
stvaranje toga telefonskog broja. Doduše, obilje djelatnih aktera
danas bi popunilo čitav telefonski imenik: valja spomenuti samo
Javiera Solanu, Romana Prodija, Chrisa Pattena, Pascala Lamyja,
Guentera Verheugena, Poula Nielsona i Georgea Robertsona. Stoga će
sljedećih godina jedno od najnapetijih pitanja biti - tko će
prevladati i koji će položaji biti žrtvovani nužnoj redukciji.
Posebnu draž tom natjecanju pruža okolnost da su svi akteri
novajlije na pozornici i da se tek moraju sabrati dok istodobno žele
stvoriti što povoljniji dojam.
Većina reflektora nesumnjivo je usmjerena na Španjolca Javiera
Solanu, koji će 18. listopada preuzeti svoju dužnost glavnog
tajnika Vijeća ministara i prvog 'ministra vanjskih poslova' EU.
Države-članice, koje igraju važnu ulogu u sigurnosnoj politici -
Velika Britanija, Francuska, Njemačka - već su jasno pokazale da
žele što snažnijeg 'gospodina GASP-a'. On bi vanjsku politiku EU
trebao učiniti jasnijom i preglednijom. Zato će dobiti
glasnogovornika, ćeliju za planiranje, devet tjelesnih čuvara,
oklopljenu limuzinu - a najvjerojatnije i Zapadnoeuropsku uniju.
Zbog svoje NATO-prošlosti i zbog svojih dobrih kontakata s Amerikom
i Rusijom, Solana je stekao reputaciju čovjeka s političkom
težinom, kojega na međunarodnoj pozornici shvaćaju ozbiljno.
Tijesno će surađivati sa svojim nasljednikom u NATO-u: Škot George
Robertson je socijaldemokrat - Solanin stranački kolega. Njih
dvojica vjerojatno će činiti najvažniju osovinu nove europske
sigurnosne politike. Sukladno tome, Solana je na neformalnom
sastanku ministara obrane članica NATO-a već najavio formalne
odnose EU i NATO-a.
Ta konstelacija snaga nije baš obećavajuća za druge aktere u domeni
GASP-a. To vrijedi u prvom redu za četvoricu povjerenika EU Chrisa
Pattena (vanjskopolitički odnosi), Pascala Lamyja (trgovina),
Guentera Verheugena (proširenje) i Poula Nielsona (razvoj). Patten
će najviše surađivati sa Solanom. Njih su dvojica slični karakteri:
susretljivi, svjesni važnosti medija i marljivi radnici. No,
Patten se zaklinje da mu nedostaje ambicija za više ciljeve, koje
Solana ima na pretek. Ti će sukobi vjerojatno biti rješavani u
prijateljskom tonu.
Drugo je pitanje vrijedi li to i za moguće trzavice na relaciji
Solana - predsjednik povjerenstva Romano Prodi. Naime, i Prodi se
osjeća pozvanim baviti se vanjskopolitičkim pitanjima, ali je već
požnjeo i prve prijekore članica. Naime, Prodi je predložio da se na
sastanku na vrhu u Helsinkiju progovori o konkretnom datumu u
pitanjima proširenja. Nakon prosvjeda pojedinih članica EU bio je
prisiljen poslušati zapovijed o uzmaku", napominje na kraju članka
Doris Kraus.