NJ 6. X. WELT: UN I DALJE VAŽNI

ekologija NJEMAČKA DIE WELT 6. X. 1999. Nešto se događa na East Riveru "Ujedinjeni narodi nisu tako loši kao što se priča. Osim toga, još ni izdaleka nisu iscrpili sve mogućnosti za korisnu ulogu u svijetu. 54. Glavna skupština posvetila je veliku raspravu ljudskim pravima. Novo međunarodno pravo nije na pomolu, ali su vjerojatno postavljeni znakovi upozorenja, a položaj ljudskih prava u svijetu osvijetljen je jarkim svjetlom. No, uzvišene želje nisu dovoljne. Danas je riječ o ljudskim pravima, sutra o sve većoj opasnosti od širenja nuklearnog oružja, raketne tehnologije, globalnog razaranja okoliša, biološkog oružja, terorizma koji se oslanja na pojedine države, a djeluje na međunarodnoj razini. Ne bude li na tom području nešto napravljeno, moglo bi se svašta dogoditi. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan otvorio je Glavnu skupštinu moralno snažno naglašenim zahtjevom za revizijom granica državnog suvereniteta. Upletanje treba biti moguće - doduše, pod mandatom UN jer mu inače uz odgovarajuće izlike neće biti kraja ni konca. Annan ne želi dopustiti da vlastodršci masakriraju čitave skupine stanovništva, skrivajući se potom iza državnih granica. On traži pravnu osnovu u ime čovječnosti, koja je zasada prisutna u Povelji UN-a samo u tragovima. Pritom Annan dobro zna - najnoviji su primjeri Kosovo i Istočni Timor - da takve intervencije nemaju niti će ikada imati izgleda za uspjeh te da se tek iscrpljuju u moralno intoniranim gestama kada se zlodjela događaju u nekom udaljenom dijelu svijeta - primjerice u sredjoj Africi; kada susjedne države ne strahuju od negativnih posljedica; kada zločinci raspolažu nuklearnim oružjem. Vlastodršci će i dalje izdavati lovačke dozvole - ali vjerojatno uz određene ograde - kao i uz perspektivu da ih jednog dana dosegne duga ruka pravde. Njemačka se u Ujedinjenim narodima oduvijek ponašala kao uzoran učenik i platiša. Nakon ponovnog ujedinjenja ministarstvo vanjskih poslova čak je težilo stalnom članstvu u Vijeću sigurnosti, što je - valja napomenuti - Joseph Fischer u njemačkoj saveznoj skupštini nekoć osuđivao uz sve naznake pravednog zaziranja. Beati possidents nisu pak reagirali oduševljeno. Umjesto toga, zahtjev koji je ciljao u istom smjeru stigao je s još jedne strane. Sada je pak Fischer u funkciji ministra vanjskih poslova - kao, uostalom, i predsjednik Clinton (Sjedinjene Države morat će uskoro platiti doprinose jer će u protivnom biti isključene iz članstva) živahno podupro inicijativu glavnog tajnika UN-a. Samo oduševljenje ne smije potisnuti u zaborav činjenicu da su njemačke snage već sada očajnički prenapregnute. I u Njemačkoj se rado previđa okolnost da je moralni autoritet UN-a ograničen - ni polovica njihovih članica ne bi položila test o ljudskim pravima i demokraciji. Nakon moralnog zamaha uslijedit će razočaranja. Rusija, Kina, Indija, Indonezija učinile su ono što se manje države nisu usudile učiniti: naime, usprotivile su se Kofiju Annanu. Učinile su to uzvišenim tonom koji je aludirao na načelo neupletanja i državnog suvereniteta, ali su pritom mislile na skrivene zločine. No, valja nastaviti razmišljati u tom smjeru. Ujedinjeni narodi neće se u budućnosti mjeriti samo po zaštiti ljudskih prava već još više po sposobnosti da ublaže globalne rizike, koji proizlaze iz arsenala za masovno uništenje, i da se suprotstave otrovnim kuhinjama i terorističkim centralama. Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja dosegnuta je prije tri desetljeća nova faza razvoja, koja je 1995. čak uz bučne fanfare produljena u vječnost. No, u međuvremenu se pokazalo da se postignuto raspada na rubovima te da su ga pregazile nove tehnologije. Ekološka pitanja tema su konferencija i konvencija - prve ih se dotiču u lijepim govorima a druge na velikim količinama snošljivog papira. No, narušavanje okoliša razvija se u globalni problem - bilo da je riječ o nuklearnom naslijeđu Sovjetskoga Saveza ili o pohlepi tropskih nadničara-krčitelja šuma. SAD i Rusija upravo počinju uviđati da je hitno potrebna međusobna potpora u borbi protiv međunarodnog terorizma velikih razmjera. U svemu tome određena uloga pripada i Ujedinjenim narodima: ne ona svjetskog policajca - UN moraju biti poprište na kojem će opstanak civilizacije pronaći svoj glas, legitimitet, a u određenim slučajevima i moćni mandat", upozorava Michael Stuermer.