IT-15.9.STAMPA-ETN.NESNOŠLJIVOST U ŠKOLI

ITALIJA LA STAMPA 15. IX. 1999. Balkan, mržnja se rađa u školi "Nepovjerenje, ako ne i otvorena nesnošljivost, uz predrasude i stereotipe. Tako se odnosi prema balkanskim susjedima u školskim udžbenicima. Od učenika se traži da u jednom ili više susjeda prepoznaju često okrutnog i podmuklog, i najčešće povijesnog, neprijatelja. Prijatelja je malo dok se brišu tisuće godina suživota. Udžbenike za osnovne škole ispitalo se u jednom istraživanju koje je ad hoc pokrenula skupina s pedagoškog fakulteta sveučilišta u Solunu, uz suradnju sveučilišnih docenata u svih pet zemalja na koje se ono odnosilo, pod vodstvom profesora Sofrinisa Hatzisavvidisa i Konstandinosa Bonidisa, iz tog makedonskog sveučilišta. Uključeno je pet zemalja: Grčka, Turska, Albanija, Bugarska i Makedonija. (...) Cilj istraživanja bio je ne samo utvrditi specifična obilježja kojima se u udžbenicima označava susjedni narod, nego i brojčano odrediti učestalost navoda. S kvantitativne točke gledanja, pokazalo se da je najveći broj bilježaka o susjednim narodima u udžbenicima bivše jugoslavenske republike Makedonije, 173 navoda. Na drugom su mjestu grčki, sa 108, potom bugarske knjige (71 navod), turske (37) i, na kraju, albanske (29). U tim bilješkama najčešće spomenut narod su Turci, a sve bilješke odnose se na povjesno razdoblje otomanske vlasti na poluotoku. Općenitije, veći dio navoda, 47,6 posto, neutralno je obojan (susjedne se narode naprosto spominje, a da im se ne pripisuju određena svojstva ili ponašanja). Na drugom su mjestu s 42,8 posto negativne bilješke. Ti podatci međutim ne vrijede za sve. U tri zemlje (Grčkoj, Turskoj, i bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji) na prvom su mjestu krajnje negativne bilješke o susjednim narodima. Prema istraživanju, nalazimo se pred pravim pokušajem stvaranje 'slike neprijatelja'. Odnosno, pripisivanja susjednom narodu uloge 'povijesnog neprijatelja'. U tom svjetlu, i navedena 'neutralnost' većega dijela bilježaka velikim dijelom gubi svoju težinu: 'U udžbenicima balkanskih zemalja, neki od susjednih naroda dobivaju ulogu inferiornog ili barbarskog naroda'. (...) U makedonskim udžbenicima na prvom su mjestu sa 74 posto bilješke o Turcima. Na drugom su, međutim, s 18 posto Bugari. U velikoj većini su bilješke o oba naroda negativne. Posebno je zanimljivo smještanje Bugara u knjigama. (...) Sada kada je povijesno prevladala opcija neovisnosti, udžbenici nastoje ići putem nacionalnog 'samoodređenja', slabeći sve elemente koji bi to možda mogli osporiti: 'Stoljećima makedonski narod pati pod čizmom raznih tlačitelja, koji mu se prikazuju kao osloboditelji, i raznih pljačkaša, koji mu se predstavljaju kao braća'. (...) Turski udžbenici govore samo o Grcima. Svi se drugi balkanski narodi zanemaruju. Grci se prikazuju složeno: s jedne strane postoje izrazi divljenja prema djelima starih Grka. S druge se jedva prikriva osjećaj antipatije prema njihovim suvremenim potomcima. Pokušava se od osnovne škole pobuditi osjećaj da stari Grci imaju malo zajedničkoga s ovima suvremenim. U albanskim knjigama bilješke su ograničene na samo tri balkanska naroda: Grke, Srbe i Turke koje se opisuje u vrlo negativnim bojama: 'Tamo gdje je Turčin stupio nogom više nije rasla trava, Neprijatelj je bio divlji, sve je ubijao i palio, uzimao je ne samo predmete i životinje, nego je otimao i žene, djecu i mlade djevojke. Velika je vojska preplavila zemlju, i posvuda je bila samo krv i vatra'. Grčki udžbenici govore o svim balkanskim narodima sa znakovitom iznimkom: nema stanovnika bivše jugoslavenske republike Makedonije. (...) Turke se sustavno veže s negativnim epizodama grčke povijesti, od Bizanta sve do invazije na Cipar, i ponavljaju se svi stereotipi o njima. Tako se pojavljuje slika o Turcima kao narodu napadača, barbarskom, ratobornom i razaratelju civilizacije. Grčkim se učenicima, osim toga, uopće ne objašnjava razlika između Turaka, Otomana i muslimana. Ako je takvo stanje s osnovnoškolskim knjigama, mnogo je gore s onima za srednje škole. Ako je mladi učenik još od osnovne škole naučio tko su mu neprijatelji, u srednjim se školama naglavce baca u vatromet pokolja, nečovječnosti i okrutnosti za koje su ovi povijesno 'krivi'", piše Dimitri Deliolanes.