E-ORGANIZACIJA-SUKOBI-DIPLOMACIJA-Organizacije/savezi-Diplomacija-Nac. manjine i etn. zajednice SAD 18. VIII. CSM: OESS MOŽE PRIDONIJETI RJEŠAVANJU ETNIČKIH RAZMIRICA SJEDINJENE DRŽAVECHRISTIAN SCIENCE MONITOR18. VIII. 1999.Mirno
sprječavanje sukoba"Čini se da rat na Kosovu potvrđuje naša najgora strahovanja glede prijetnji miru koje vrebaju u svim etničkim sukobima. Kao i u prethodnom slučaju Bosne, pokušaji zaustavljanja 'etničkog čišćenja' diplomacijom pokazali su se jalovim, rezultirajući vojnom intervencijom izvana.Zapadne postrojbe i brojno međunarodno osoblje zaposjeli su polovinu Bosne i Kosovo. Gledano na razini učinka, rezultat takvog razvoja događaja jest međunarodni protektorat koji vjerojatno neće riješiti dugoročne probleme.No, Europa i ostatak svijeta ne obiluju regijama poput Kosova - bar ne za sada. Zapravo, pojam 'etničke razmirice' pojednostavljuje čitav niz situacija.Neke vlade - poput srpske ili hrvatske - očigledno tek moraju na ravnopravnoj razini prihvatiti ljude različitog podrijetla; neke pak etničke organizacije poput Oslobodilačke vojske Kosova favoriziraju odvajanje, koje baš i ne pridonosi izgradnji kohezivnih država. No, većina vlada u istočnoj Europi i na području
SJEDINJENE DRŽAVE
CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
18. VIII. 1999.
Mirno sprječavanje sukoba
"Čini se da rat na Kosovu potvrđuje naša najgora strahovanja glede
prijetnji miru koje vrebaju u svim etničkim sukobima. Kao i u
prethodnom slučaju Bosne, pokušaji zaustavljanja 'etničkog
čišćenja' diplomacijom pokazali su se jalovim, rezultirajući
vojnom intervencijom izvana.
Zapadne postrojbe i brojno međunarodno osoblje zaposjeli su
polovinu Bosne i Kosovo. Gledano na razini učinka, rezultat takvog
razvoja događaja jest međunarodni protektorat koji vjerojatno neće
riješiti dugoročne probleme.
No, Europa i ostatak svijeta ne obiluju regijama poput Kosova - bar
ne za sada. Zapravo, pojam 'etničke razmirice' pojednostavljuje
čitav niz situacija.
Neke vlade - poput srpske ili hrvatske - očigledno tek moraju na
ravnopravnoj razini prihvatiti ljude različitog podrijetla; neke
pak etničke organizacije poput Oslobodilačke vojske Kosova
favoriziraju odvajanje, koje baš i ne pridonosi izgradnji
kohezivnih država. No, većina vlada u istočnoj Europi i na području
bivšeg Sovjetskog Saveza ne slijedi načelo etničkog čišćenja, a
većina manjina ne potiče odcjepljenje.
Kosovske 'pouke' - kakve god one bile - ne mogu biti primijenjene na
Litvu, Slovačku, Ukrajinu, Makedoniju i ostale države u kojima
razne skupine bar pokušavaju zajedno živjeti. U tim zemljama
postoji manevarski prostor za približavanje tih skupina.
Što ljudi izvana mogu učiniti u takvim situacijama? Ključ je u
djelovanju u ranim fazama takvih procesa, prije no što budu
ispaljeni prvi meci, a sukobljene strane izgube volju za dogovor.
Valja se također pozabaviti pitanjima koja se kriju iza općeg pojma
'etničke razmirice' - poput želje manjina da koriste vlastiti
jezik, nadziru aspekte obrazovanja svoje djece i da sudjeluju u
vlasti.
Takav recept nije tek pusta želja. Europa već ima mehanizam za
sprječavanje sukoba. Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi
(...) sedam je godina dodjeljivala mandat za sprječavanje sukoba
svom visokom povjereniku za nacionalne manjine.
Smješteni u neuglednoj kući u nizu u Haagu, viši nizozemski
diplomat Max van der Stoel i mala skupina savjetnika proputovali su
tijekom sedam godina kontinent uzduž i poprijeko - uz sićušan
proračun - surađujući s vladama i manjinama na rješavanju etničkih
napetosti.
Njihovi napori pokazuju sasvim tvarnu prirodu mehanizma
sprječavanja sukoba: posrijedi nisu kratki posjeti Hoolbrokeova
tipa, popraćeni velikim publicitetom i čitavom svitom pomoćnika,
generala i medijskim izvješćivanjem, i usmjereni na razgovore sa
sukobljenim stranama o pitanjima rata i mira. Naprotiv, opetovani
posjeti OESS-ova povjerenika imali su vrlo skroman publicitet i
bili su usmjereni na razmatranje pojedinosti vezanih za buduće
zakone, birokratske reforme i ostala profana pitanja.
Prisjetimo se slučaja sveučilišnog obrazovanja na jeziku manjina -
središnjeg pitanja za mađarsku manjinu u Rumujskoj i albansku
manjinu u Makedoniji. U obje je zemlje Van der Stoel sročio
prijedlog o osnivanju novog sveučilišta, usmjeren na ispunjavanje
želja manjina za obrazovanjem na vlastitom jeziku ali i na
istodobno poštivanje želje vlada da koriste službeni jezik na
središnjem javnom sveučilištu. Van der Stoel je također pokušao
pridobiti potencijalne strane donatore i političke skupine u
spomenutim zemljama da podupru tu zamisao.
Zašto bi vlade slušale takvog outsidera?
Mirna diplomacija, razumijevanje prioriteta vlada koje žele
održati svoje države na okupu i politička snalažljivost pomažu. Još
je važnija potpora koju bi takvim inicijativama trebali pružiti
moćni i ugledni čimbenici poput Europske unije i Sjedinjenih
Država. Vlade znaju da zanemarivanje Van der Stoelovih savjeta može
izazvati neugodne posljedice poput izostajanja iz užeg izbora za
članstvo u Europskoj uniji.
Rezultati opisane metode već su opipljivi. Van der Stoelov
prijedlog o ubrzanoj dodjeli državljanstva dugogodišnjim ruskim
stanovnicima Litve ublažio je glavni izvor napetosti u Litvi kao i u
rusko-litvanskim odnosima. Prijedlog je preživio čak i referendum
budući da je povezan s potencijalnim članstvom u Europskoj uniji.
OESS je također uvjerio Ukrajinu i njezinu pokrajinu Krim da
prihvate okvir za autonomiju koji znatno smanjuje težnje za
odcjepljenjem.
Odbijanje bivšeg slovačkog premijera Vladimira Mečiara da reagira
na zabrinutost OESS-a zbog položaja mađarske manjine rezultiralo
je pojačanom izolacijom Slovačke. Takav razvoj događaja potaknuo
je slovačke glasače da ga zamijene umjerenim političarem, čija
koalicija obuhvaća i stranku mađarske manjine.
Opisana pravodobna akcija teško može biti nazvana univerzalnim
lijekom. Mnogi su prijedlozi godinama čamili u ladicama raznih
vlada. Srbija nije željela razgovarati o Kosovu ni s Van der Stoelom
ni bilo s kim drugim. Usredotočivanje na sprječavanje sukoba
podrazumijeva i zanemarivanje problema određenih manjina, pri čemu
posebno valja spomenuti nevolju manjine u najgorem položaju u
Europi - riječ je o Romima. Sprječavanje sukoba mora ići ruku pod
ruku s izgradnjom demokratskih ustanova.
Pokrenuti europski eksperiment pokazuje moguću realnu i jeftinu
metodu kojom je danas moguće stvoriti uvjete za sprječavanje
poigravanja vatrom i nasilja u budućnosti. Nepovjerenje i mržnja i
dalje će ograničavati njezinu djelotvornost, ali prava osoba i
ugled koji će je poduprijeti kao i pravodobno sprječavanje sukoba
možda su naša najbolja nada za pružanje pomoći multietničkim
državama da izgrade stabilna društva", zaključuje Steven R.
Ratner, "profesor pravnog fakulteta na Teksaškom sveučilištu u
Austinu".