US IHT 30.8. ZAPAD POGORŠAVA U TIMORU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 30. VIII. 1999. Zapad pogoršava krizu u Timoru "Lako je biti pun moralne srdžbe ako se zaboravi povijest i slijede novinski naslovi. Zapad, naizgled u neznanju o svojoj prošlosti, moralizira, dajući sebi za pravo što dodatno pogoršava tragedije koje još traju u bivšoj Jugoslaviji i, prije portugalskom, Istočnom Timoru. Iako ih dijeli pola svijeta, balkanska kriza i kriza u Timoru posljedak su dva glavna kontradiktorna impulsa zapadne Europe 19. stoljeća: imperijalističke ekspanzije u inozemstvu koja je uključivala stvaranje velikih političkih entiteta, kao što su nizozemski Antili, i podupiranja sitničavog nacionalizma u istočnoj i južnoj Europi kako bi se ubrzalo propadanje Habsburškog i Otomanskog Carstva. Zapadna imperijalna sila više ne postoji, no jedno od njezinih boljih naslijeđa, ujedinjenje plemenskih entiteta i feudalnih država u održive moderne države, ugroženo je romantičnom strasti Zapada za poticanje nacionalizma, pa i onog 800.000 naseljenika polovice malog otoka u ahipelagu kojega nastanjuje dva milijuna ljudi. Urednici novina u SAD-u i Australiji - država od kojih nijedna nije poznata po podupiranju neovisnosti Istočnog Timora od Portugala i od kojih su se obje slagale s pripajenjem Istočnog Timora Indoneziji - bizarno ali istinito - pozivaju na primjenu zapadne sile protiv Indonezije, treće najnaseljenije azijske zemlje. Što će sljedeće oslobađati moralni imperijalisti? Dagestan? (...) Gou? Sitničavi nacionalizam, bio on prisutan u jugoistočnoj Europi ili jugoistočnoj Aziji, mogao bi biti održiv samo kad bi ga pratila nastojanja za postizanje kulturne homogenosti (Srbija samo za Srbe, npr.). U većini slučajeva, jedini način za postizanje ovoga jest "etničko čišćenje". Upravo je to činilo povijest Balkana od sloma Jugoslavije. Ne treba se vraćati 150 godina unatrag da bi se Zapad optužilo za hipokriziju. Možda je najveća operacija etničkog čišćenja do sada bila politika pobjednika Drugoga svjetskog rata prema Njemačkoj - čišćenje (...) istočnog dijela zemlje od Nijemaca. Moglo bi se raspravljati o tome da je golema ljudska patnja koju je prouzročila ta akcija pomogla stabiliziranju srednje Europe i omogućila Nijemcima i Poljacima da žive u slozi. No, to nije moralna pouka koja se prenosi Srbima. U Istočnom Timoru, zahtjev većine za neovisnošću i brutalnost indonežanske vojske dovoljno su stvarni. Situacija u Čečeniji je bila ista. U idealnom slučaju, svi oni koji nisu timorske nacionalnosti ili bi otišli, ili bi pristali biti manjinom u novoj mini-državi, gdje bi živjeli kako bi najbolje mogli. No, pozabavimo se s realnosti Indonezije koja je sasvim svjesna opasnosti balkanizacije. Zapad, izgleda, smatra da izloženost indonežanskim brutalnostima pomaže. No jednako je vjerojatno da idealiziranje pokreta za neovisnost, koji ima svoju vlastitu povijest nasilja i etničkog čišćenja, produljuje sukob. Nije niti u širem interesu susjeda, bilo da ih se definira kao novodemokratsku Indoneziju ili (...) Zapadni Timor i otoke Flores, Sulawesi i Maluku. UN s Istočnim Timorom postupa uglavnom u okvirima portugalskih i kolonijalnih granica koje su tako naglo napustili. Pitanje kao naslijeđe hladnoga rata - nastojanja koja su podupirali Rusi o diskreditiranju prozapadne Indonezije - ovisi samo o UN-u. Ipak, sat se ne može vratiti u vrijeme povlačenja Portugalaca prije četvrt stoljeća. Ako se ovdje radi o indentitetu Timora, zašto ne pružiti priliku za neovisnost čitavom Timoru? Ili je Istočni Timor definiran ne geografijom i vlastitom etničkom pripadnošću nego svojom portugalskom prošlošću i pozadinom aktivista za neovisnost? To nije pitanje kojim se može baviti UN. No ako ne, gdje je moralnost samoodređenja? Naravno da Zapad može i treba potaknuti Džakartu da obuzda miliciju i omogući volji glasača da prevlada. No, sugestija da se Zapad, koji je pomogao stvoriti ovaj kaos, treba izravno uključiti u rješavanje preostaloga problema kolonijalizma hipokritska je barem kao i razmetanje Zapada pravednošću na Balkanu. Vjerojatnije je i da će sve završiti loše, oštećujući odnose Zapada s velikim dijelom Azije", piše Philip Bowring.