IT-11.9.-CDS-BERLINSKI ZID-NOVE DRŽAVE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 11. IX. 1999. Među ruševinama zida "Pad Berlinskoga zida, čiju ćemo desetogodišnjicu uskoro proslaviti, bio je po važnosti jednak velikom primirju kojim je završio Prvi svjetski rat. (...) Svršetak nuklearne noćne more podudario se s izvanrednim umnožavanjem nacionalnih sukoba, etničkih pokolja, terorističkih akcija i traumatičnim gospodarskim-financijskim krizama. Borilo se ili se bori u Hrvatskoj, Bosni, Kosovu, Iraku, Kurdistanu, Gruziji, Azerbajdžanu, Armeniji, Moldaviji, Čečeniji, Dagestanu, bivšim sovjetskim republikama središnje Azije, Afganistanu, Kašmiru, Alžiru, Somaliji, Liberiji, Sierra Leonu, Ruandi, Kongu, Etiopiji, Eritreji. A sutra bi se moglo ratovati u Tajvanu, Koreji, Tibetu. Dok netko priprema vatromet koji će 9. studenoga osvijetliti nebo nad ujedinjenim Berlinom, anglo-američki zrakoplovi bombardiraju Irak, jedna bomba eksplodira u najelegantnijem 'shopping centru' Moskve, kosovski Albanci minobacačima istjeruju Srbe, a indonezijske milicije 'čiste' Istočni Timor od onih koji su glasovali za neovisnost. Postoji li možda neka veza između pada zida i tih događaja? Je li dopušteno pretpostaviti da je veliko 'primirje' iz studenoga 1989. donijelo mir Europi, a rat Svijetu? (...) Danas, deset godina poslije, znamo da su hladni rat i sovjetski utjecaj na veliki dio euroazijskog kontinenta omogućili jedan krhak, nesavršen mir, prekidan krvavim lokalnim ratovima, no možda ipak poželjniji od dramatičnog niza sukoba koji su ovih godina pogodili svijet. (...) Premda apokaliptično, nuklearno oružje osiguralo je mir, odnosno ono što su tražili intelektualci kada su potpisivali apele za njegovo uklanjanje. Premda omraženi, komunistički imperij i sovjetski utjecaj dali su zajedničko državljanstvo narodima i vjerskim skupinama koji nikada tijekom svoje povijesti nisu naučili umijeće suživota. Raspad SSSR-a stvorio je mnoštvo malih siromašnih, nesigurnih, svadljivih i nestabilnih država. Fenomen 'malih domovina', etničkih ili vjerskih, proširio se svijetom, zarazivši Balkan, Afriku, Aziju. Pravo svakog naroda na neovisnost nedodirljivo je, no ono nosi cijenu koju u zanosu padom zida nisu svi procijenili. Ono što se dogodilo na kraju hladnoga rata podsjetilo nas je da velike političko-gospodarske agregacije mogu dati djelotvorniji odgovor na probleme etničkog suživota, vjerske tolerancije i gospodarskog napretka. Ovaj zaključak, povijesni a ne moralni, ne služi mijenjanju svijeta. Nego sugerira određeni oprez, procjenu posljedica, svaki put kada se neki potlačeni narod proglasi neovisnim", piše Sergio Romano.