IT-29. VII. CORRIERE- ADMIRAL VENTURONI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 29. VII. 1999. "Etnička nasilja? Potrebni su suci i policija" "'Nemojmo se zanositi; kako bi se zaustavilo nasilje na Kosovu, bit će potrebni mjeseci', kaže admiral Guido Venturoni u svom prvom intervjuu otkad je, 6. svibnja, postao načelnikom vojnog odbora NATO-a. 'Išlo je i predobro sve do neki dan. Onda se dogodio pokolj 14 srpskih seljaka. No to je bilo nemoguće izbjeći jer tamo nedostaje svega: nema policijskih snaga, nema nikoga tko bi bio kadar održavati javni red'. - Ne bi li se za to trebao brinuti međunarodni vojni kontingent? = Tako sve pada na leđa vojnika KFOR-a. No oni ne mogu biti posvuda, nisu uvijek u stanju spriječiti osvete protiv Srba. Osim toga, policijske zadaće nisu na vojnicima. (...) No niti 45 tisuća vojnika neće biti dovoljno da bi osiguralo ozračje građanskoga suživota između Albanaca i Srba. - Kako se onda misli zaustaviti nasilja? = Postoje dva puta. Prvi je da se dobije najveća suradnja OVK-a, oslobodilačke vojske Kosova. Ima ljudi koji žele energičniju akciju prema OVK-u, no to mi se čini opravdanim do neke točke, jer što više OVK surađuje, to bolje. Kako bi se zapriječile ekstremističke frakcije, potrebna je potpora većine OVK-a. - A koje je drugo sredstvo pacifikacije? = Moramo se nadati da će se ubrzo ostvariti plan Ujedinjenih naroda da se vojsci pridruži snažna jezgra međunarodne policije.(...) Mora se stvoriti i pravosudni sustav.(...) - Vaš stajalište prema OVK čini se prilično blagonaklono. = OVK je potpisao obvezu razvojačenja.(...) Poštuje sporazume.(...) - Ima li problema s ruskim vojnicima? = Nema. Problem zapovijedanja je prevladan. Dogovor je da Rusima zapovijedi izdaje zapovjednik KFOR-a, Mike Jackson, a potpisuje ih i ruski predstavnik. Gdje Rusi djeluju, prihvaćaju taktički nadzor zapovjednika različitih sektora. Obavili su zajedničke misije s Amerikancima i Nijemcima. Gotovo su spremni obavljati misije i samostalno. - Tijekom rata na Kosovu mnogo se razgovaralo o mogućoj kopnenoj invaziji. Na kojoj je točci bila ta pretpostavka? = Planovi su bili spremni. Razmatrana je mogućnost kopnene intervencije. No nikad nije bilo političko volje za vođenjem totalnog rata. Zračne operacije protiv Jugoslavije ne bih ni nazvao ratom. Bili su to instrumenti pritiska kako bi se došlo do diplomatskog sporazuma. - Koji je najvažniji podatak na koji je sukob upozorio? = Golema tehnološka razlika između Europe i Sjedinjenih Država.(...) Ako Europa želi biti ravnopravna, mora više uložiti u tehnološki sektor. - Europski čelnici sanjaju zajedničku obranu. = Uvidjeli su potrebu zajedničkog djelovanja na polju sigurnosti. No da bi se ostvarila zajednička obrana koja bi odgovarala ulozi koju Europa želi igrati, moraju doći do boljih operativnih mogućnosti. Zračna kampanja protiv Jugoslavije 70 posto se oslanjala na Sjedinjene Države. Sigurno je da su europske zemlje dale doprinos, no samo su dvije, Italija i Njemačka, sa zrakoplovima tornado, bile u stanju izvršiti zadaće kao što su uništavanje protuzračnih obrana. Ako se sredstva za obranu nastave smanjivati, Europa riskira da se neće moći nositi sa sigurnosnim potrebama u budućnosti." Razgovor je vodio Marco Nese.