AU 7. VII. PR: NEMA ZAKONA BEZ SILE

AUSTRIJA DIE PRESSE 7. VII. 1999. Povodom svjetskoga kongresa psihoterapeuta: Balkan je posvuda "Posljednjih godina Balkan je za nas postao utjelovljenje arhaičnog, iracionalnog, brutalnog. No, ne bismo trebali misliti da Balkan počinje južno od bečke ulice Rennweg: štoviše, Balkan je (u tom smislu) posvuda! Prije nekoliko godina ljudi su se u Albaniji masovno uključivali u sumanute igre svane 'piramide'. Zamisao o općem umnogostručavanju imovine bez produktivnog rada dobila je velik broj poklonika. Zar se tako nešto javlja samo na Balkanu? U isto vrijeme naši su se zakonodavci osjetili ponukanima zabraniti igre zvane 'piramide'. Argumenti nisu odvratili tisuće građana srednje Europe od upuštanja u takav oblik prijevara bez kraja i konca. Tek je promjena zakona prekinula začarani krug problema. U Jugoslaviji su mnogi (pa i neki mirovni fundamentalisti) otkrili da je zakon bez sile puka iluzija. Postalo je jasno da u slučaju krize i te kako treba uzeti u obzir sredstva sile. U slučaju sukoba na Kosovu ne treba kritizirati samu intervenciju - valja samo propitati zašto nešto nije ranije učinjeno i zašto nisu pronađeni blaži oblici intervencije. Nadalje, zašto se međunarodna zajednica u slučaju brojnih drugih katastrofa ograničava na puko gledanje odnosno čak-ni-na-svraćanje-pogleda? Ono što vrijedi za cijele države, svakako može biti preneseno i na razinu međuljudskih odnosa. Naime, ni pljačka, ubojstvo, silovanja i rasizam nipošto nisu balkanske specijalnosti. Naprotiv, s tim prastarim oblicima nečovječnosti susrećemo se posvuda. Prosvijećena demokratska država trebala bi se što ciljanije suočavati s takvim pojavama. Novodobni odgovor na mračne i nastrane pojave jest psihoterapija. Danas mnogi pogrješkom tumače psihoterapiju kao zagovornicu neupletanja. Neprekidno se konstruiraju alternative: ili sila ili terapija, ili pomoć ili kontrola. Načelo komplementarnosti ne suočava se s problemima samo na Balkanu. Mnogim je ljudima danas nepojmljivo da je pomoć često moguća tek uz intervenciju, zabrane, zahtjeve i kontrolu. Kad se pojavio slogan 'liječenje umjesto kazne', mnogi su došli čak do sljedećih zaključaka: liječenje umjesto granica, primjerice liječenje drogama umjesto zabrana droga. To je obmana koja nužno rezultira razočaranjem. Psihoterapija može osposobiti čovjeka da poštuje postojeće granice - primjerice da ne poseže za zabranjenim drogama. No, ne postavi li društvo na pravom mjestu određena pravila, liječenje ne može nadomjestiti taj nedostatak. Kobna je okolnost da su mnogi danas nepokolebljivo uvjereni da psihoterapija po sudskom naputku nije moguća. Na Balkanu se pokazalo da razgovori bez sredstava sile nisu dovoljni da potaknu jaču stranu na poštivanje prava manjina. U tom bi smislu psihoterapija trebala nedvosmisleno poštovati i intervenciju demokratske državne vlasti (...)", ističe na kraju komentara, objavljenog povodom Svjetskog kongresa psihoterapeuta Guenter Hochwallner, psihoterapeut i supervizor u Linzu.