FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FR MONDE 27.7.AZIJA I KOS. SINDROM'

US-CN-NAPETOSTI-KRIZA-Diplomacija-Političke stranke-Nemiri FR MONDE 27.7.AZIJA I KOS. SINDROM' FRANCUSKALE MONDE27. VII. 1999.Azija: sve više napetosti u vrijeme 'kosovskoga sindroma'"Ratoborne geste, ratne prijetnje, uzavrela diplomacija... Hoće li se komunistička Kina vratiti pitanju Tajvana? Više od tri godine poslije 'raketne krize' koja je (početkom 1996.) uznemirila Formoški prolaz, hoće li se neposlušni otok opet naći u središtu vojnih želja kineskoga nacionalizma razdraženog poslije rata na Kosovu? To pitanje valja postaviti dva tjedna poslije psihološke drame koju su u Pekingu izazvale gromoglasne izjave tajvanskoga predsjednika Li Teng-huia", piše Frederic Bobin."Osoba koju je kontinentalni režim uvijek držao opasnim separatistom, 9. srpnja bacila je političku bombu predlažući novu formalizaciju veze između dviju obala. U razgovoru za Deutsche Welle predsjednik Li objasnio je da odnose dviju strana treba držati 'odnosom dviju država', ili bar 'posebnim odnosom dviju država' (ili 'dviju zemalja'). Ta rečenica ni po čemu nije revolucionarna. G. Li nije rekao ništa što već nije rečeno o otoku od početka devedesetih kad se Republika Kina - ime Čang Kaj-šekova režima koji se 1949. sklonio na Formozi - odrekla fikcije da će
FRANCUSKA LE MONDE 27. VII. 1999. Azija: sve više napetosti u vrijeme 'kosovskoga sindroma' "Ratoborne geste, ratne prijetnje, uzavrela diplomacija... Hoće li se komunistička Kina vratiti pitanju Tajvana? Više od tri godine poslije 'raketne krize' koja je (početkom 1996.) uznemirila Formoški prolaz, hoće li se neposlušni otok opet naći u središtu vojnih želja kineskoga nacionalizma razdraženog poslije rata na Kosovu? To pitanje valja postaviti dva tjedna poslije psihološke drame koju su u Pekingu izazvale gromoglasne izjave tajvanskoga predsjednika Li Teng-huia", piše Frederic Bobin. "Osoba koju je kontinentalni režim uvijek držao opasnim separatistom, 9. srpnja bacila je političku bombu predlažući novu formalizaciju veze između dviju obala. U razgovoru za Deutsche Welle predsjednik Li objasnio je da odnose dviju strana treba držati 'odnosom dviju država', ili bar 'posebnim odnosom dviju država' (ili 'dviju zemalja'). Ta rečenica ni po čemu nije revolucionarna. G. Li nije rekao ništa što već nije rečeno o otoku od početka devedesetih kad se Republika Kina - ime Čang Kaj-šekova režima koji se 1949. sklonio na Formozi - odrekla fikcije da će povezati cijelu Kinu. Izbor riječi ipak pokazuje da je posrijedi očito odstupanje: Tajpeh se dosad čuvao riječi 'država', radije rabeći blaži izraz 'političke cjeline' koje razgovaraju na 'ravnopravnoj nozi'". Lijeva odluka da odustane od takvog jezika, piše Bobin, "ponajprije je izazvala bijes Pekinga koji u tome vidi potvrdu skrivenih autonomaških nacrta. Kineska promidžba svakodnevno bijesni na tog 'izdajicu', 'separatista', tog 'izazivača nemira' koji bi mogao gurnuti Tajvan na 'rub ponora'. Kineski čelnici ne propuštaju priliku ponoviti kako si Peking uzima pravo na vojnu intervenciju na otoku, koji drži 'sastavnim dijelom' Narodne Republike Kine, u slučaju razvoja autonomaštva ili intervencije strane sile. Tijekom rada Azijskoga foruma za sigurnost koji je završio u Singapuru 26. srpnja, kineski ministar vanjskih poslova, Tang Jiaxuan, izjavio je da su 'napredak i razvoj povezani s jedinstvom, dok će sukob i rat izazvati separaciju'. U pekinškim krugovima prevladava mišljenje da tajvanski Predsjednik nije računao s upozorenjem koje mu je poslano tijekom 'raketne krize' u ožujku 1996. Trenutačno se ne zna kakva je priroda reakcije Pekinga, ali se čini vrlo vjerojatnim da će budući tjedni biti obilježeni novim koncertom vojničkih čizama. Otkako su izgubili politički utjecaj kad im je oduzeto predstavničko mjesto u samom srcu režima - u stalnom odboru stranke, vođe Narodne oslobodilačke vojske uživaju u tome što su opet dobili utjecaj u vodstvu države zahvaljujući nacionalističkoj nestrpljivosti koju je u Kini izazvao rat na Kosovu". Navodeći kineske listove koji pišu o kretanju elitnih vojnih postrojba prema pokrajini Fujian nasuprot Tajvana, Bobin pita je li to najava oluje: "Odgovor se temelji na kvaliteti kinesko- američkih odnosa koji su u krizi otkako je bombardirano pekinško veleposlanstvo u Beogradu, ali ih dvije države nastoje vratiti u prijašnje stanje. (...) No, Kinezi se ne mogu baš previše uzdati u stajališta Washingtona u tim pitanjima. Amerikanci ne prestaju pozivati na 'mirno rješenje' prepirke, što znači da neće moći tolerirati vojnu intervenciju Pekinga protiv Tajpeha. Američko-tajvanski vojni odnosi danas su dosegli stupanj prisnosti kakvoga nije bilo dvadeset godina. Peking ne može zanemariti tu geopolitičku obvezu, ali ipak mora reagirati kako bi spasio 'obraz'. Na tako obilježenoj kineskoj pozornici odigrat će se partija u kojoj će tajvanski predsjednik zadati prva tri udarca", piše Bobin.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙