ES 6. VII. ABC KOSOVO I BALKAN

ŠPANJOLSKA ABC 6. VII. 1999. Prigoda da se upoznamo Jose Jimenez Lozano, između ostaloga, piše i o intervenciji na Kosovu: "Ova čudna NATO-ova intervencija u Srbiji, koja je, kao što su nam objasnili, provedena kako bismo urazumili gospodina Miloševića i kako bi on bio prisiljen potpisati sporazum iz Rambouilleta, a time bi se izbjeglo uništavanje Kosova, bila je puna neobičnih događaja. Vrlo brzo na cijelu se intervenciju prilijepila etiketa 'humanitarne intervencije', s vojničkog gledišta provođena je na najabnormalniji mogući način, a posve se izgubila i na području psihološkog i promidžbenog djelovanja. Jer, ako je intervencija zaista provedena s ciljem podizanja Srba protiv Miloševića ili barem za razbijanje političkog jedinstva u njegovu okruženju, čini se da je ta računica bila posve pogrešna. Ali je istina da je riječ o intervenciji koju je proveo savez naprednih država (naravno, svih osim one gospodina Aznara) pa to objašnjava i dosta stvari u vezi s tom intervencijom. Osim tog 'humanitarizma', to svjedoči i o 'idealističkom' stavu europskih naprednih država koje vlada već desetljećima. Drugim riječima, one nikako ne žele shvatiti ili prikriti činjenicu da je nekome lenjinistu kao što je Milošević vrlo malo važno to što će one cijelu jednu državu pretvoriti u prah i pepeo, samo ako on i dalje bude na vlasti. I da će on, kao dobar učenik Lenjina i Staljina, sve svoje napore usmjeriti na promidžbu kako bi dobio psihološki rat. Zapadne demokratske države postat će tako 'fašistički agresori', a svi svjetski pacifistički pokreti stat će na stranu gospodina Miloševića jer pacifistički pokreti još od Lenjina, koji je govorio da je 'mir za redovnike', mjere s lijeve strane, jednako kao nobelovci i krojači. Već trećeg dana intervencije zapadne su vlade imale prosvjednike na ulicama i u 'medijima', a samo malo kasnije nastale su pukotine i među savezničkim državama. A konkretno u Španjolskoj, svi oni koji nikako nisu uspjeli probaviti rezultate referenduma o pristupu NATO-u sada su se opet oglasili, a budući da su sada dobrostojeći 'yuppieji', smirivali su svoju savjest i na ovaj su se način vraćali u mladost, spominjući epski francuski svibanj. Jednako tako, kao što nisu ispustili nijednu suzu za vrijeme užasa u Hrvatskoj i u Bosni, čini se da im se sada nije oteo nijedan uzdah, tim ljubiteljima mira, nakon što su otkriveni svi zločini i niskosti barbarskog djelovanja gospodina Miloševića na Kosovu. No, kao posljednji zaključak, tužno je da ovaj tužni događaj vjerojatno neće nimalo dovesti stvari na svoje mjesto, kako bi se pojavili red, mir i sloboda u tom osinjem gnijezdu - Balkanu, ali je sigurno poslužio za to da obični ljudi u našoj zemlji i dalje govore ono što su i inače govorili o građanskome ratu, a to se jako razlikuje od mudrih analiza stručnjaka. U načelu, obični Španjolci o 'tome' ne žele ni govoriti ni slušati, za razliku od nekih beskrupuloznih političara kojima se jako sviđa spominjanje rata. (...)"