SLUČAJ ŠAKIĆ - BIVŠI LOGORAŠ. LOVRENČIĆ SVJEDOČIO O SKICAMA LOGORA

ZAGREB, 7. srpnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu Dinku Šakiću nastavljeno je danas na Županijskom sudu u Zagrebu ispitivanjem Tibora Lovrenčića (81) koji je, kao arhitekt i bivši logoraš koji je sudjelovao u izgradnji jasenovačkog logora, danas svjedočio o vjerodostojnosti triju skica logora koje se nalaze u sudskim spisu.#L# Na samom početku suđenja u spisu se nalazila skica iz Hrvatskog državnog arhiva koju je priložio županijski državni odvjetnik. Drugu skicu je tijekom svoje obrane priložio sam optuženik, dok je treću sudsko vijeće pribavilo od svjedoka, bivšeg logoraša, Jakova Fincija. Nakon pregledavanja i usporedbe skica, Lovrenčić je kao najtočniju ocijenio skicu iz Hrvatskog državnog arhiva, koja, po njegovim riječima, uglavnom odgovara stvarnom položaju objekata u logoru. Lovrenčić tvrdi da su Fincijeva i Šakićeva skica pune pogrešaka. Kako je istaknuo, oni su krivo ucrtali položaj jezera, ciglane, crtaonice i stolarije. Dodao je da je Finci, za razliku od Šakića, krivo ucrtao i položaj "granika" i časničkih objekata. "Granik", odnosno građevinska dizalica na Savi, mjesto je na kojem su, po iskazima brojnih svjedoka preživjelih logoraša, ustaše likvidirale zatočenike. Na zahtjev Šakićevih branitelja, svjedok je opisao položaj željezničkih uskotračnih kolosijeka unutar logora te detalje vezane uz pojedine logorske objekte, ali nije znao odrediti položaj zatočeničkog groblja, za koje se ni ne sjeća da je postojalo. Opisao je i mjesto na kojem se nalazila "vratnica s vješalima" na kojoj je obješena grupa Mile Boškovića. Na upit je li na Šakićevoj skici dobro ucrtan položaj nogometnog igrališta, svjedok je rekao kako "o nogometu u Jasenovcu ne zna ništa". "To je za mene novost", naglasio je Lovrenčić. "Možda se svjedok nije bavio nogometom, ali igralište je postojalo, jer, gdje bi se inače igralo", izjavio je Šakić, koji je tijekom svoje obrane izjavio da je u logoru postojalo nekoliko nogometnih ekipa logoraša koje su često igrale između sebe, a ponekad i s ustaškom ekipom. Šakić tvrdi da su utakmice ponekad igrane i izvan logora. Na upit županijskog državnog odvjetnika Radovana Šanteka je li s tavana crtaonice i stolarije, na kojem je neko vrijeme spavao, mogao vidjeti "granik", svjedok je, napomenuvši da na tavanu nije bilo prozora, rekao da je, s obzirom na visinu zgrade, to bilo moguće ukoliko bi se podigao crijep s krova. No, on se ne sjeća da je netko od logoraša zbog straha to i pokušao. Optuženi Šakić pak tvrdi da to nije bilo moguće, jer je "granik" od stolarije bio zaklonjen drugim zgradama, a nalazio se i ispod nasipa. "To je moguće jedino ako su zgrade bile prozirne", ustvrdio je Šakić. Na upit predsjednika sudskog vijeća Dražena Tripala gdje su se nalazili tuševi i kupaonice, Lovrenčić je rekao kako za vrijeme njegovog zatočenja u logoru nije bilo nikakvih kupaonica i tuševa. Naglasivši kako je zbog proteka vremena mnogo toga zaboravio, svjedok nije mogao opisati brojne pojedinosti koje su se od njega tražile. Na prijedlog zamjenika županijskog državnog odvjetnika Janjka Grlića, svjedoku su predočene fotografije snimljene tijekom rata u logoru, koje se nalaze u spisu. Komentirajući svaku fotografiju, svjedok je ocijenio da jedna od njih, na kojoj je prikazana velika skupina ustaških časnika i dočasnika nije snimljena u logoru. Optuženi Šakić prigovorio je Lovrenčićevom iskazu, zamjerivši mu da nije dobro pročitao legendu uz njegovu skicu koju je napravio prije dvadesetak godina, po sjećanju i uz pomoć nekoliko prijatelja."Ja nisam crtač i stoga nisam ulazio u dimenzije i omjer objekata, već u njihov točan položaj", kazao je Šakić naglasivši kako je njegova skica "apsolutno točna". Šakić drži da je neistina da je u sredini logora bilo jezero. "Nelogično je da bi mi gradili barake oko jezera, jer se moglo dogoditi da se neki zatočenik posklizne i utopi u jezeru", kazao je Šakić. Inače, Tibor Lovrenčić je krajem ožujka ove godine, kao sedmi svjedok optužbe, svjedočio u kaznenom postupku protiv Šakića. Lovrenčić je bio student građevine kad je uhićen i bez sudske odluke, u prosincu 1942., prebačen u Jasenovac. Naknadno je saznao da je osuđen na godinu dana zatočeništva. U logoru je radio u građevinskoj grupi na izgradnji zida oko logora i stambenih nastambi. Početkom 1945. riješena mu je molba za otpust, ali je morao ostati kao tzv. slobodnjak. Radio je u logoru, a stanovao u jednoj kući izvan logora. Nakon zatvaranja logora, u travnju 1945., dodijeljen je Tehničkoj satniji iz koje je početkom svibnja pobjegao. Izjavio je kako ne zna kada je Šakić točno postao zapovjednik logora, ali se sjeća da je to bilo 1944., koja je, po njegovim riječima, bila "mirnija" u odnosu na 1942. i 1943. Na kraju današnje rasprave Radovan Šantek je predložio čitanje dvaju dokumenata Državnog ravnateljstva NDH za ponovu, u kojima je naveden djelokrug rada i poslovanja zapovjedništva logora, te upute za tehničko uređenje i organizaciju službe u logorima. Sudsko vijeće je odlučilo da se o porijeklu navedene dokumentacije saslušaju Josip Kolanović i Slavica Pleše, ravnatelj i voditeljica Odjela novije hrvatske povijesti Hrvatskog državnog arhiva, nakon čega će se odlučiti hoće li se dokumentacija na raspravi čitati. Suđenje se nastavlja sutra. (Hina) so sšh