VOA-ŠAKIĆEVA OBRANA-24-6

GLAS AMERIKE - VOA 24. VI. 1999. Šakić: Nikada nikome nismo zlo učinili! Prilog Linde Miliše "'Nikada nikome nismo zlo učinili',izjavio je u svojoj obrani Dinko Šakić, bivši zapovjednik jasenovačkog logora. Suđenje Šakiću počelo je prije više od tri mjeseca na zagrebačkom Županijskom sudu. 77-godišnjeg Šakića optužnica tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i smrt više od dvije tisuće ljudi ubijenih, od travnja do studenoga 1944., dok je Šakić zapovijedao logorom. 'U Jasenovac nitko nije došao zbog svoje vjere, svoje rasne pripadnosti ili svojih političkih nazora. Jedino oni koji su radili aktivno na rušenju hrvatske države, pa bio to Hrvat katolik, Musliman, pravoslavac, bilo tko!'. Ovo je jedina rečenica kojom se prvog dana iznošenja svoje obrane Šakić osvrnuo na zbivanja u Jasenovcu i samu optužnicu kojom se, drži Vlado Primorac, službeni promatrač Hrvatskog pravnog centra, tvrdi isto. Tvrdnjom da su 'nacistički i rasni zakoni provođeni protiv političkih protivnika Nezavisne Države Hrvatske' i optužba je, tvrdi Primorac, sve zatočenike logora pretvorila u političke protivnike Nezavisne Države Hrvatske. Šakić je svoju obranu započeo životopisom. Rođen je Slavonskom Brodu, u trećem je razredu srednje škole izbačen iz svih škola u Kraljevini Jugoslaviji zbog, kazao je, 'nošenja hrvatske trobojnice i širenja ustaške promidžbe'. Protjeran je i iz grada, nakon čega odlazi u emigraciju. U travnju 1938. u Berlinu polaže ustašku prisegu, a sredinom travnja 1941. među prvima se u Beču prijavio u ustašku legiju, koja je brojala 600 pripadnika. U Jasenovac je prvi put došao 18. veljače 1942. i raspoređen je u upravni odjel iako je, rekao je, tražio raspored u borbenu postrojbu. U ožujku 1942. premješten je na iste dužnosti u logor Stara Gradiška, gdje je promaknut u čin ustaškog zastavnika. Početkom studenog 1942. vraćen je u Jasenovac i raspoređen u Upravni odjel logora, promaknut je u poručnika, a 2. srpnja 1944. postavljen je za upravitelja logora. Sudskom je vijeću kazao da je Jasenovcem zapovijedao do 1. listopada 1944., kad ga je naslijedio Hinko Dominik Picili. U svibnju 1945. otišao je sa suprugom u Austriju gdje je, kazao je, čuvao Antu Pavelića. U Argentinu je otišao 1947., a put mu je platio Ivan Heinrich, Židov iz Slavonskog Broda koji je opskrbljivao ustaške postrojbe. Dvojicu Heinrichovih rođaka iz Jasenovca je, rekao je sudu, spasio po Luburićevom nalogu. 'Heinrich je bio hrvatski rodoljub i, iako je imao rodbinu u logoru, vidio je da smo bili ljudi, da smo ih poštivali i da nikad nikome zlo nismo napravili', izjavio je Šakić, koji je najveći dio svoje obrane posvetio životu i radu u emigraciji, u kojoj je ostao povezan s Antom Pavelićem, krsnim kumom svojih sinova i šogorom Vjekoslavom Maksom Luburićem. 'Argentina je bila naša čekaonica, bili smo uvjereni da ćemo se vratiti u Hrvatsku', kazao je Šakić. Sudskom vijeću i sucu Draženu Tripalu na kraju je kazao kako je, da je htio, mogao izbjeći suđenje i Argentinu napustiti legalno jer ga, kazao je, do potpisivanja naloga za hapšenje, nitko nije tražio: 'Ali nisam to učinio, želio sam doći pred hrvatski sud, ne da se branim, jer se nemam od čega braniti, savjest mi je čista. Došao sam da se ustanovi istina, samo istina i ništa više'. Nakon što se Šakić sucu Draženu Tripalu potužio na umor i dodao da mu za iznošenje obrane treba još dva dana, sudac je nastavak suđenja zakazao za 28. lipnja". (VOA)