ZAGREB, 28. lipnja (Hina) - "Jasenovac nije bio tvornica smrti kako se danas tvrdi", izjavio je u nastavku svoje obrane Dinko Šakić, bivši zapovjednik jasenovačkog logora, kojem se na Županijskom sudu u Zagrebu sudi za ratni zločin
protiv civilnog stanovništva. Nakon što je prošlog tjedna iznio svoj životopis, Šakić je danas govorio o uvjetima koji su vladali u logoru. "Zatočenici su dobro hranjeni i prema njima se postupalo humano i korektno", istaknuo je Šakić, odbacivši optužbu da je ubio Milu Boškovića.
ZAGREB, 28. lipnja (Hina) - "Jasenovac nije bio tvornica smrti kako
se danas tvrdi", izjavio je u nastavku svoje obrane Dinko Šakić,
bivši zapovjednik jasenovačkog logora, kojem se na Županijskom
sudu u Zagrebu sudi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Nakon što je prošlog tjedna iznio svoj životopis, Šakić je danas
govorio o uvjetima koji su vladali u logoru. "Zatočenici su dobro
hranjeni i prema njima se postupalo humano i korektno", istaknuo je
Šakić, odbacivši optužbu da je ubio Milu Boškovića. #L#
"Svoju obranu ću čitati, kako pojedini novinari ne bi izvrnuli ono
što sam rekao", kazao je na početku današnje glavne rasprave Šakić,
na što ga je predsjednik sudskog vijeća Dražen Tripalo upozorio
kako se može služiti svojim bilješkama, ali ne i čitati.
Šakić tvrdi da je za "aferu Bošković" doznao od Maksa Luburića i to u
vrijeme dok je bio izvan logora. "Luburić mi je rekao da se vratim u
logor i kažem pukovniku Marku Pavloviću da Boškovića strijelja, jer
je Crnogorcu vješanje velika sramota", rekao je Šakić, ustvrdivši
kako je cijela afera izbila zbog zatočeničke logorske uprave koja
je organizirala krađu namirnica, odjeće i lijekova. "Oni su se
gostili, krali od redovne opskrbe i prisvajali pakete od
zatočenika, svojih supatnika, pa ih je netko od zatočenika
prijavio. Nakon istrage, Prijeki sud je Milu Boškovića i devetoricu
zatočenika osudio na smrt vješanjem", pojasnio je Šakić.
"Poštivao sam Boškovića kao čovjeka. Bio je iskusan i inteligentan
čovjek, pa sam često razgovarao s njim kako bi nešto naučio", kazao
je Šakić, dodavši kako zbog svoje dužnosti nije mogao izbjeći
nazočnost pogubljenju. "Tog jutra sam išao uz osuđenike, a kada smo
se približili mjestu egzekucije Bošković se uspravio i rekao mi da
pozdravim Luburića jer je dopustio da ga se kao Crnogorca ne vješa
kao i ostale, nego strijelja", opisao je Šakić. Šakić tvrdi da je
Boškovića, po nalogu bojnika Prpića, ustrijelio ustaški dočasnik
Mile Sudar, dok su drugi dočasnici objesili ostatak Boškovićeve
grupe. "Ne znam u kojoj je mjeri Bošković sudjelovao u krađi, ali je
činjenica da je bio upravitelj logoraške bolnice, u podrumu koje je
otkriven bunker s velikom količinom hrane, obuće i lijekova", kazao
je Šakić.
Po Šakićevim riječima, u radne i prihvatne logore upućivani su
"samo oni koji su djelovali protiv hrvatske države i oni koji su
osumnjičeni za takvu djelatnost". "Nitko u logor nije upućen bez
zakonske presude", istaknuo je Šakić. Nakon dolaska u logor,
zatočenicima su oduzimane sve osobne stvari, o čemu bi se, kako je
rekao, sastavio službeni zapisnik. Vrijedne stvari bi se poslale u
Hrvatsku državnu riznicu u Zagreb, a nakon izdržavanja kazne,
oduzete stvari su se vraćale vlasnicima, kazao je Šakić.
Po njegovim riječima, zatočenici su bili smješteni u šest
prostranih drvenih nastambi u kojima su se nalazili kreveti na kat,
tzv. slamarice, s posteljinom i pokrivačima. Svaka nastamba je
imala "starješinu", iz redova zatočenika, koji je novopridošle
zatočenike upućivao u kućni red i propise o vladanju. Dvojica
redara brinuli su se za čistoću. "Nastambe su se svakodnevno
čistile kako bi se spriječile zarazne bolesti", naglasio je Šakić,
te dodao kako se odjeća zatočenika redovito prala u logorskoj
praoni. Kako je rekao, u neposrednoj blizini nastamba nalazili su
se tuševi. "Zatočenici su se obavezno svakog dana morali umivati i
prati", istaknuo je. Kako se logorom ne bi širio tifus, zatočenike
su brijali do kože. Suprotno izjavama svjedoka, preživjelih
logoraša, Šakić tvrdi da je voda iz bunara bila pitka i da se
povremeno kontrolirala.
U nekoliko navrata Šakić je naglasio kako tijekom njegova
zapovijedanja logorom, od početka srpnja do početka listopada
1944. nije bilo nikakve epidemije niti zarazne bolesti, kao ni
teških fizičkih radova i izgladnjivanja logoraša.
Logoraši su, kako je naveo, radili od ponedjeljka do subote, od 7 do
12 sati, te od 14 do 17, a ljeti do 18 sati. "Nedjelja je bio dan
odmora za sve", naglasio je.
Za prehranu zatočenika i ustaša koji su čuvali logor bio je zadužen
Gospodarski ured Prvog ustaškog zdruga. "Svi su dobivali istu
količinu hrane", kazao je Šakić dodavši kako se zatočenicima hrana
poboljšavala proizvodima s imanja. Količina hrane za zatočenike
izdavana je na temelju brojnog stanja. Šakić tvrdi da su zatočenici
koji su radili teže fizičke poslove dobivali dodatne obroke.
Kako je izjavio, nitko od ustaša nije mogao samovoljno kažnjavati.
Stražari se nisu smjeli upletati u rad zatočenika. O tome se, kako
je naveo, brinula "logoraška uprava" na čelu s logornikom koji je
također bio zatočenik. Šakić priznaje da je bilo maltretiranja
logoraša, ali tvrdi da su to radili nadzornici radnih grupa koji su
također bili zatočenici. Logorsku upravu organizirali su i vodili
Židovi.
Šakić je potvrdio da su zatočenici imali pravo na primanje jednog
paketa mjesečno od rodbine, prijatelja, Crvenog križa i zagrebačke
Židovske općine koja je, kako je istaknuo, bila jedina židovska
općina koja je tijekom rata djelovala u Europi.
Kako je rekao, pojedine zatočenike koji su imali neko stručno
znanje nastojalo se zadržati bez ikakvog pritiska i prisile i nakon
odsluženja kazne. "Njima smo ponudili da ostanu kao državni
namještenici. Oni koji su to prihvatili dobili su dobre plaće i stan
u Jasenovcu, pa su neki doveli i svoje obitelji", rekao je Šakić.
"Luburić je bio hrvatski domoljub koji je nastojao svakog Hrvata
izvesti iz zablude tako da bude koristan hrvatskoj državi i
narodu", izjavio je Šakić, dodavši kako je Luburić zaslužan za
razmjene najznačajnijih hrvatskih komunista. Šakić tvrdi da je
više od 1000 zatočenika iz Jasenovca i Stare Gradiške razmijenjeno
za zarobljene ustaše. Osobno je sudjelovao u razmjeni Andrije
Hebranga. "Jednom prilikom smo 160 dalmatinskih partizana pustili
na slobodu. Vidjeli smo da su bili dobri ljudi i Hrvati", rekao je,
te naveo slučaj kada je za vrijeme njegovog zapovjedanja logorom,
povodom rođendana "poglavnika Pavelića" pušteno 172 zatočenika i
zatočenica.
Bolesni su logoraši liječeni u logoraškoj bolnici koja je, kako
tvrdi Šakić, bila opskrbljena lijekovima, dok su se "teži slučajevi
liječili u samoj ustaškoj bolnici".
Šakić je opisao i dolazak međunarodne komisije Crvenog križa, koja
je početkom kolovoza 1944. pet dana obilazila logor Jasenovac i
Stara Gradiška. "Sjećam se da je voditelj komisije bio jedan Židov
koji je izrazio zadovoljstvo zbog uređenja nastambi, uvjeta rada,
prehrane, a posebno je zahvalio na humanom i korektnom postupku
prema Židovima, o čemu je i napisao pozitivno izvješće", kazao je
Šakić koji je bio podređen Glavnom ravnateljstvu za javni red i
sigurnost, te zapovjedniku Prvog ustaškog obrambenog zdruga koji
je osiguravao logor.
Sve optužbe na njegov račun i na račun ustaške vlasti NDH, Šakić je
nazvao "najobičnijim balkanskim podvalama i lažima", kojima su
komunisti i partizani željeli sakriti svoje zločine".
Suđenje se nastavlja sutra, kada bi Šakić, po najavama njegovih
branitelja, trebao završiti svoju obranu.
(Hina) so gk