ZAGREB, 24. lipnja (Hina) - "U Jasenovac nitko nije doveden zbog svoje vjere, rasne pripadnosti ili političkih nazora. Tamo su završili oni koji su aktivno radili protiv hrvatske države, bez obzira bili oni Hrvati, katolici,
muslimani, pravoslavci ili bilo koje druge pripadnosti", izjavio je u nastavku danas započete obrane Dinko Šakić, bivši zapovjednik ustaškog logora u Jasenovcu, protiv kojeg se na Županijskom sudu u Zagrebu vodi kazneni postupak zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
ZAGREB, 24. lipnja (Hina) - "U Jasenovac nitko nije doveden zbog
svoje vjere, rasne pripadnosti ili političkih nazora. Tamo su
završili oni koji su aktivno radili protiv hrvatske države, bez
obzira bili oni Hrvati, katolici, muslimani, pravoslavci ili bilo
koje druge pripadnosti", izjavio je u nastavku danas započete
obrane Dinko Šakić, bivši zapovjednik ustaškog logora u Jasenovcu,
protiv kojeg se na Županijskom sudu u Zagrebu vodi kazneni postupak
zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.#L#
Nakon što je u jednoiposatnom iskazu ukratko prepričao svoj životni
put od rođenja do napuštanja dužnosti upravitelja jasenovačkog
logora, Šakić je u nastavku svog iskaza opisao odlazak iz Hrvatske,
1945. i poslijeratni život u emigraciji.
Kako je rekao, nakon odlaska iz Jasenovca, 1. listopada 1944., pa do
kraja rata, radio je u Centru izvještajne ustaške službe u Zagrebu,
a bio je i pobočnik za posebne poslove generala Maksa Luburića, s
čijom se polusestrom Nadom, kako tvrdi, 31. prosinca 1944. vjenčao
u crkvi u Šestinama.
Na kraju rata otišao je, kako je naveo, s hrvatskom vojskom prema
Austriji, gdje je šest mjeseci čuvao poglavnika Antu Pavelića, koji
je bio kum dvojici njegovih sinova. Iz Austrije su zatim otišli u
talijanski izbjeglički logor Campo iz kojeg je krajem 1947. otišao
u Argentinu. Put mi je platio hrvatski Židov Ivan Heinrich koji me
je cijenio, jer sam mu bliske rođake izvukao iz logora, rekao je
Šakić.
Opisavši svoj poduzetnički život i političko djelovanje u
Argentini, kazao je da je iz nje 1954. otišao u Španjolsku, da bi se
1959. vratio u Argentinu.
"U Argentini sam sudjelovao u osnivanju Hrvatskog narodnog odbora,
koji je bio najraširenija hrvatska emigrantska organizacija sa
više od 30 tisuća članova. Radili smo na pomirenju Hrvata, bez
obzira na njihovu prošlost i ideološka stajališta", kazao je
Šakić.
Opisao je i svoju ulogu u slučaju otmice švedskog zrakoplova 1972.
godine. "Trojica mladih Hrvata 'posudila' su zrakoplov kako bi
prisilili švedsku Vladu da oslobodi Hrvate osuđene zbog ubojstva
jugoslavenskog ambasadora Rolovića. Zrakoplovom su se spustili u
Španjolsku, gdje su se predali vlastima. Ja sam im organizirao
obranu, zbog čega su mi iz Beograda zaprijetili da mi to neće
oprostiti", kazao je Šakić.
Naglasio je kako usprkos brojnih optužbi iz Beograda, nikada nije
imao problema. "Uvijek sam slobodno putovao po Europi i SAD-u, gdje
su znali tko sam i što sam, jer sam prilikom vađenja vize naveo da
sam hrvatski časnik i upravitelj logora", rekao je Šakić.
Istaknuo je kako je od trenutka kada ga je "spektakularno" otkrila
argentinska televizija do trenutka kada je potpisan nalog za
njegovo uhićenje legalno mogao otići iz Argentine, jer ga nitko
nije tražio. "Savjest mi je čista. Stoga se nisam opirao i koristio
pravna sredstva kako bi pokušao izbjeći izručenje. Želim da se
ustanovi istina", zaključio je Šakić svoj današnji trosatni
iskaz.
Branko Šerić, jedan od Šakićevih branitelja, izjavio je nakon
rasprave, kako će se njegov branjenik u nastavku svoje obrane
očitovati o svojoj ulozi u logoru i odgovoriti na optužbe
svjedoka.
Suđenje se nastavlja 28. lipnja.
(Hina) so im