ZAGREB, 24. lipnja (Hina) - Više od tri mjeseca nakon početka suđenja, Dinko Šakić, bivši zapovjednik ustaškog logora u Jasenovcu, optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, započeo je danas na Županijskom sudu u Zagrebu sa
svojom obranom. Šakić je, povremeno čitajući svoje bilješke, ukratko pred sudskim vijećem iznio svoj životopis.
ZAGREB, 24. lipnja (Hina) - Više od tri mjeseca nakon početka
suđenja, Dinko Šakić, bivši zapovjednik ustaškog logora u
Jasenovcu, optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva,
započeo je danas na Županijskom sudu u Zagrebu sa svojom obranom.
Šakić je, povremeno čitajući svoje bilješke, ukratko pred sudskim
vijećem iznio svoj životopis.#L#
Dinko Šakić rođen je 8. rujna 1921. u Studencima kraj Imotskog. S
obitelji se 1923. preselio u Bosanski Brod, gdje je kod časnih
sestara završio pučku školu. Srednju građansku pohađao je u
Slavonskom Brodu, ali su ga, kako je rekao, krajem 1934., zbog
isticanja hrvatstva, odnosno nošenja hrvatske trobojnice i širenja
ustaške promidžbe, isključili iz škole i zabranili mu pohađanje u
svim školama Kraljevine Jugoslavije, te izgnali iz Slavonskog
Broda na pet godina. "Tada sam s nepunih trinaest godina bio mjesec
dana u zatvoru, a kada su me izgonili iz grada srpski žandari su me
vodili vezanog u lancima", rekao je Šakić, te dodao kako su ga tada
htjeli poslati u popravni zavod u Glinu, ali su ga "spasili" jedan
sudac i odvjetnik. Šakić je naglasio kako su protiv njega
pripremili dokumentaciju kako bi ga s navršenih 18 godina mogli
suditi po tadašnjem Zakonu o zaštiti države.
Po izgonu Šakić je otišao u emigraciju, gdje je, kako je izjavio,
surađivao s brojnim ustaškim čelnicima. U Berlinu je 20. travnja
1938. pred dr. Brankom Jelićem i dva svjedoka položio ustašku
prisegu "da će se boriti svim sredstvima za uspostavu slobodne i
suverene hrvatske države".
Šakić je posebno istaknuo kako se polovinom travnja 1941. među
prvima u Beču prijavio u ustašku legiju koja je brojala 600
pripadnika. Nakon tromjesečne obuke otišao je u Zagreb, gdje se
prijavio u zrakoplovstvo. "Jedan bivši jugoslavenski oficir mi je
na srpski način opsovao majku, pa sam ga prebio. Zato sam morao
pobjeći iz Zagreba", kazao je Šakić.
Iz Zagreba je otišao u Bosanski Brod, gdje mu je otac tijekom
cijelog rata bio gradonačelnik. U Brodu se, kako je rekao,
razočarao, jer je našao ljude koji su prije "djelovali protiv
hrvatske samostalnosti, da bi naglo postali ustaše i borci za
Hrvatsku", pa se vratio u Zagreb, gdje je, po njegovim riječima,
dobrovoljno stupio u postrojbe Ustaške obrane, kojom je
zapovijedao ustaški satnik Vjekoslav Maks Luburić.
"Tada su me mnogi prijatelji nagovarali da završim školovanje, ali
sam im rekao da će biti vremena za škole, ako preživim rat i ako
Hrvatska ostane slobodna", kazao je Šakić.
U Jasenovac je prvi put došao 18. veljače 1942., gdje ga je satnik
Ivica Matković rasporedio u administrativni odjel. "Nisam bio
zadovoljan, jer sam tražio da me se stavi u borbenu postrojbu",
naglasio je Šakić. Koncem ožujka 1942. premješten je u
administrativni odjel u tzv. radni logor Stara Gradiška kojim je
tada zapovjedao Mile Orešković. U Gradiški je od Eugena Dide
Kvaternika unaprijeđen u čin ustaškog zastavnika.
Šakić je napomenuo kako je 23. rujna 1942. kraj Okučana
prisustvovao razmjeni Andrije Hebranga i nekolicine zatočenika za
dvojicu ustaških časnika.
U lipnju 1942. se zarazio pjegavim tifusom, pa je dobio mjesec dana
dopusta, što je, kako je naglasio, iskoristio da "završi malu
maturu".
Šakić se prisjetio da je prilikom dolaska u Staru Gradišku zatekao
četrdesetak "hrvatskih masona". Oni su, po Šakićevim riječima,
bili internirani pod njemačkim pritiskom, ali su po Luburićevom
nalogu imali poseban tretman. "Nakon oslobođenja napisali su pismo
zahvale za humano postupanje prema njima", ustvrdio je Šakić.
Rekao je da je početkom studenoga 1942. upućen u Upravni odjel
jasenovačkog logora, kojim je zapovijedao Ivica Brkljačić. U
srpnju 1943. promaknut je u čin poručnika. Kako je istaknuo, 2.
srpnja 1944. po odluci glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost
postavljen je za upravitelja logora. "Dva dana prije toga u logor je
došao Luburić koji mi je rekao da sam postavljen na novu dužnost, te
promaknut u ustaškog natporučnika. Odgovorio sam da se ne osjećam
sposobnim za tako važnu i odgovornu dužnost, na što je on rekao da
sam vojnik i da moram izvršiti naređenje. Dodao je da će me uskoro
pozvati u Zagreb, jer sam shvatio bit ustaške borbe i dokazao da
znam misliti svojom glavom, te da ću na novoj dužnosti biti
korisniji nego u logoru", kazao je Šakić. Po njegovim riječima, na
dužnosti upravitelja logora ostao je do 1. listopada 1944., kada ga
je naslijedio bojnik Hinko Dominik Pićili. Šakić je napomenuo kako
je tijekom zapovijedanja logorom, na prijelazu s kolovoza na rujan
1944. bio u Zagrebu, gdje je, kako tvrdi, sudjelovao u
onemogućavanju puča Vokić-Lorković.
Šakić je naglasio kako je jednom prilikom odbio odlikovanje, jer
su, kako je rekao, "u neprijateljskim redovima odlikovali koljače i
razbojnike koji su najviše masakrirali Hrvate, pa bi vjerovatno
sudili po sebi i zaključili da sam i ja odlikovan jer sam koljač",
kazao je Šakić.
Citirajući kardinala Stepinca da se "hrvatski narod plebiscitarno
izjasnio za svoju državu i kako bi bio ništarija kada ne bi osjetio
bilo svoga naroda", Šakić je ocijenio kako je "cijeli hrvatski
narod, uz male izuzetke, oduševljeno pozdravio proglašenje
Nezavisne države Hrvatske".
Uoči iznošenja obrane predsjednik sudskog vijeća Dražen Tripalo
izvjestio je o odluci Vrhovnog suda koji je odbio žalbu Šakićevih
branitelja na odluku sudskog vijeća o produljenju pritvora.
Današnju glavnu raspravu, kao i na samom početku suđenja, ponovno
je pratio velik broj publike i novinara.
(Hina - nastavlja se) so im