ZAGREB, 16. lipnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu Dinku Šakiću nastavljeno je danas u Županijskom sudu u Zagrebu izvođenjem materijalnih dokaza, odnosno čitanjem više od tisuću stranica dokaznih
dokumenata koje je protiv Šakića predložilo Županijsko državno odvjetništvo. Šakićeva obrana prigovorila je vjerodostojnosti i pravovaljanosti većine tih dokaza.
ZAGREB, 16. lipnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog
logora u Jasenovcu Dinku Šakiću nastavljeno je danas u Županijskom
sudu u Zagrebu izvođenjem materijalnih dokaza, odnosno čitanjem
više od tisuću stranica dokaznih dokumenata koje je protiv Šakića
predložilo Županijsko državno odvjetništvo. Šakićeva obrana
prigovorila je vjerodostojnosti i pravovaljanosti većine tih
dokaza.#L#
Šakićev branitelj Branko Šerić drži da su dokumenti iz razdoblja
NDH, u kojima se navodi Šakićevo ime, krivotvoreni te da je sva
dokumentacija Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina
okupatora i njihovih pomagača i dokumentacija nastala nakon
Drugoga svjetskog rata rađena u političke svrhe te stoga nema
dokaznu snagu. Ni memoari nastali po iskazima preživjelih logoraša
za obranu nisu valjani dokazi, jer, kako je istaknuo Šerić, iskazi
nisu dani na zakonski propisan način.
Županijski državni odvjetnik Radovan Šantek odbacio je prigovore
obrane i ocijenio da je Zemaljska komisija, koju je osnovao ZAVNOH,
bila upravo tijelo koje nije bilo pod političkim utjecajem.
Šerić sumnja u vjerodostojnost naredbe o premještaju dvadeset i
trojice ustaša, u kojoj se, pod rednim brojem dvadeset, "ustaški
natporučnik Dinko Šakić premješta za pobočnika zapovjednika logora
Stara Gradiška".
Povelju u "Znak vjernosti", koju je Šakić dobio od Ustaške
obrambene službe, Šerić također drži krivotvorinom. Napomenuvši
kako takva služba u NDH nije opstojala, Šerić je ocijenio da je
potpis Maksa Luburića na Povelji krivotvoren. Obrana je porekla i
vjerodostojnost "isplatnog listića" u kojem stoji da je Šakiću, kao
pripadniku Prvog ustaškog zdruga, za prva tri mjeseca 1945.
isplaćena plaća od 15.000 kuna. Sam Šakić je, kako je rekao Šerić,
tijekom polusatne stanke porekao da je potpisao dopis kojim
zapovjedništvo logora u Staroj Gradiški obavještava o iskazu
osoblja Prve bojne II. Dorapuka (domobranske radne pukovnije),
čiji se članovi obitelji nalaze u sabirnim logorima.
Kako bi se ubrzalo izvođenje dokaza, predsjednik Sudskog vijeća
Dražen Tripalo ukratko je izložio sadržaj svih dokumenata, koji su
u isto vrijeme prikazivani na velikom televizijskom ekranu.
U prvoj skupini čitanih dokumenata bili su brojni propisi NDH, kao
što su odredbe o suzbijanju nasilnih kažnjivih čina protiv države,
odredba o ustroju i dužnostima Ustaške nadzorne službe, te odredba
o rasnoj pripadnosti, kojom se određuje tko se u NDH smatra Židovom,
a tko "Ciganom". U toj odredbi, iz travnja 1941., među ostalim se
navodi da tadašnje Ministarstvo unutarnjih poslova može "samo
odrediti da je netko Židov".
Ukratko je čitana i odredba o prijekim i pokretnim prijekim
sudovima kojima je bilo propisano da se kazna, u pravilu smrtna,
mora izvršiti u roku od tri sata nakon presude. Protiv sudske odluke
prijekih sudova nije bilo pravnih lijekova, a žalba na presudu nije
odgađala izvršenje presude. Zakonska odredba o postupku kod
komunističkih napadaja, kad se počinitelj ne pronađe, propisivala
je da se za jednog poginulog ustašu mora pogubiti deset komunista.
Ukratko je izložen i sadržaj odredbe o slanju nepoćudnih i
pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore. U
toj je odredbi navedeno da se svi "nepoćudni i oni koji bi mogli
ugroziti tekovine oslobodilačke borbe ustaškog pokreta" mogu
uputiti u logore na izdržavanje kazne u trajanju od tri mjeseca do
tri godine. Protiv takve odluke, kako stoji u odredbi, "nema
pravnog lijeka".
Odredbom o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda, od
travnja 1941., bio je zabranjen brak i spolno općenje Židova i osoba
arijevskog podrijetla. Takav "prekršaj" zakonom je kvalificiran
kao "zločin oskvrnuća rase".
Kao posebna skupina dokumenata čitani su popisi i dokumentacija o
logorašima, te pojedine odluke NDH vezane uz logor. U toj skupini
nalazi se preslika originalnog popisa 76 zatočenica logora u
Jasenovcu i indeks paketarnice jasenovačkog logora s popisom oko
3000 zatočenika. Uz pojedina imena na popisu se navode zabilješke
kao što su "umro, premješten u Staru Gradišku, otpušten" i slično.
Kao dokaz čitana je i kartica za hranu "radnog logora III
Jasenovac", za prosinac 1942., na ime Ivana Pejnovića, a na
poleđini koje se upozorava zatočenik da čuva karticu "jer ako je
izgubi, gubi pravo na hranu".
U nizu dokumenata koje je izradila Zemaljska komisija od 1944. do
1947. Šakić se navodi kao "ratni zločinac u bijegu". U njima se
Šakić tereti da je kao zapovjednik jasenovačkog logora kriv za
brojna mučenja, zlostavljanja, pogubljenja, pljačku i
izgladnjivanja "više tisuća nepoznatih zatočenika", ali i za
konkretna ubojstva, kao što su javna pogubljenja logoraša u povodu
"slučaja" Wollner i Bošković.
Na raspravi je prikazano sedamdesetak fotografija nastalih u
logoru tijekom rata i odmah nakon "likvidacije" logora.
Fotografije prikazuju brojne ustaške dužnosnike i izaslanstva koji
su posjećivali logor, zatim logorske objekte, rad zatočenika u
radionicama, mrtva tijela logoraša i razrušene logorske objekte.
Izvođenje dokaza optužbe završilo je čitanjem Šakićeva razgovora
koji je u Argentini dao novinarki Aleksi Crnjaković. U razgovoru,
objavljenu u veljači 1995. u tjedniku "Panorami", Šakić je,
govoreći o svojoj ulozi u NDH i životu nakon rata, izjavio kako je
ponosan na svoju prošlost i na sve što je činio, te kako se ne kaje za
svoja djela, jer se "borio za svoju državu i branio hrvatske
interese". Odbacivši tvrdnju da je NDH bila fašistička tvorevina,
Šakić je u intervjuu naglasio kako je logor bio legalna, na zakonu
osnovana, ustanova. "Nije bio sanatorij, ali ni mučilište, kako ga
žele prikazati Srbi", rekao je, dodavši kako u logor nitko nije
interniran zbog vjerske, nacionalne ili rasne pripadnosti. Po
njegovim riječima u logor su smješteni samo neprijatelji NDH. Šakić
tvrdi kako nije bilo masovnih pogubljenja. "Pomor je bio prirodan i
normalan", kazao je Šakić u razgovoru u kojem je iznio svoja
gledišta o NDH, Drugome svjetskom ratu, Anti Paveliću, Josipu Brozu
Titu i Franji Tuđmanu.
Prigovorivši sadržaju i dokaznoj snazi razgovora, Šerić je rekao da
su mnogi navodi u njemu slobodno protumačeni te da su neki izvučeni
iz konteksta. Istaknuvši kako intervju nije autoriziran, Šerić je
ustvrdio kako njegov branjenik "ne stoji iza intervjua".
Suđenje se nastavlja 24. lipnja, kad Šakić iznosi svoju obranu. Do
tada bi Vrhovni sud trebao odgovoriti na žalbu obrane na
prošlotjednu odluku Sudskog vijeća o produljenju pritvora
optuženom Šakiću.
(Hina) so mć