ES - 4. V. - EL PAIS - NATO I KOSOVO

ŠPANJOLSKA EL PAIS 4. V. 1999. Gdje smo? Zašto? Što radimo? "Rado bih bio jednako siguran kao i oni koji uvjereno brane NATO-vu intervenciju i čak žele da se ona pojača, ili kao oni koji joj se opiru i koji je žestoko osuđuju. Ali ne mogu. Ne mogu jer me muči načelna sumnja treba li sumnjati u načela. Dakle, ovako. NATO, navodno, brani neke vrijednosti u Jugoslaviji. Prva je od njih zakonitost, temeljni stup pravne države. No, sudeći po tekstu sporazuma o osnivanju te iste organizacije, njezina je intervencije nezakonita. Članak 5. Sporazuma o Atlantskome savezu, u kojemu se posebno govori o svrsi obrambenog sporazuma, govori o napadu na jednu od članica, a na taj će napad uzvratiti ostale članice, pojedinačno ili zajedno. U članku 6., koji određuje teritorij njegova djelovanja, vidi se da je ono ograničeno na teritorij država članica. Niti je Jugoslavija NATO-ova članica, niti Kosovo može biti na području koje NATO smije braniti. Ne kažem da je ovo politička intervencija i/ili da je moralno nepravedna, a to su, čini mi se, argumenti onih koji su protiv nje. Kažem da je nezakonita i da je vrijednost, za koju mi tvrdimo da je branimo, zakonitost, osobito ako, kako bi se moglo zaključiti iz našega ponašanja, smatramo da je naše ponašanje zakonito. Što smo trebali učiniti kako bismo intervenirali zakonito? Trebali smo svoju odluku staviti pod mnogo širi kišobran, a to je u sadašnjoj situaciji međunarodna zajednica (ona prava, a ne ona o kojoj govore Solana i europski vođe, poistovjećujući je s NATO-om), tj. Ujedinjeni narodi. Ali nismo se mogli poslužiti UN-om zato što bi ruski i kineski veto spriječio intervenciju, a sigurno bi naišla na veliko protivljenje i u Glavnoj skupštini. Nismo se služili UN- om zato što bismo izgubili. Ali mogućnost da izgubimo u tom pokušaju temeljna je u demokraciji i to je, kako mi kažemo, druga vrijednost koju upravo sada branimo na Kosovu. Kukavan je demokrat koji poštuje rezultate glasovanja samo kad pobjeđuje. Zaista ne znam kako se to mogu braniti načela pravne države i demokracije njihovim gaženjem. Dakle, ako smo nešto naučili u ovome stoljeću pri kraju, onda je to činjenica da je zalaganje za apsolutna načela i njihovu strogu primjenu uzrokovalo isto toliko žrtava kao i obično, praktično i oportunističko djelovanje bez ikakvih načela. A možda i više. Tu je i pouka da u načela treba sumnjati, da moraju biti fleksibilna i da se o njima može pregovarati... do određene granice. Teško je to zanijekati i tvrditi da postoji želja za dijalogom i postizanjem sporazuma. Pa ipak, u vrijeme kad treba tražiti fleksibilnost i pregovori o nekome načelu, čini se logičnim da najprije treba pokazati uzor. Bio bih sretan i kad bih znao koja to načela brane oni koji su protiv intervencije. Jer čujemo ih samo da govore da su protiv intervencije jednako kao i protiv navodnog Miloševićeva genocida, ali ne objašnjavaju zašto su protiv, nego da su protiv i koliko su protiv. Čemu se protive, koje vrijednosti brane, to do sada nitko nije objasnio. I zaista se bojim da to nisu rekli zato što se plaše reći. Strahujem da su načela koja brane oni koji su protiv intervencije neograničeni suverenitet država i načelo neupletanja u unutarnje probleme neke države. Načela prema kojima su pokušaj Tejera i njegovih pomagača 'unutarnji španjolski problem', pokolj na Tiananmenu unutarnji kineski problem, a Pinochetov genocid u Čileu, čileanski problem. Načelo prema kojemu bilo koji tiranin može činiti sa svojim narodom što god mu padne na pamet, od progona do mučenja i ubijanja. Tako mi sada neka načela branimo urotom protiv njih, a druga prikrivanjem tih načela. Kad zbunjenost postane vidljiva, pojavi se neki pristaša tzv. 'političkog realizma' koji, nakon preziranja svih prijašnjih mišljenja smatrajući ih glupostima, ustvrdi da smo zapravo loše učinili intervenirajući jer, a to nam dokazuje iskustvo iz Iraka, nismo mogli pobijediti i zato što smo dodatno nakrivili ono što smo željeli ispraviti. Ali sve je to isto, jer razumije se samo po sebi da bi intervencija bila dobra da je postigla razultate koji su se predviđali. To je isto kao kad bismo rekli da gusarstvo nije gusarstvo ako je plijen dobar. Ostavljam po strani neka teška pitanja poput onoga prema kojemu SAD pljačka Europu samo devet godina poslije hladnoga rata, onoga gdje ćemo postaviti izbjegličke logore kako bi izbjeglice tamo čučali kao što čuče oni iz prethodnoga rata, onoga u Bosni, s kojim pravom (i nadom) namećemo embargo koji treće države, proizvođače i prodavače kao što je Rusija, prisiljava da Srbiji ne prodaju naftu, zašto ne istražimo tajnovite razloge koji sprječavaju španjolskog premijera, stratega tišine, da nam malo objasni što mi radimo na Kosovu, što očekujemo i zašto. Pod pretpostavkom da on o tome barem nešto zna. Na kraju, čestitam onima koji su uvjereni da je intervencija potrebna ili nepotrebna i žao mi je što su tako slabo uvjerljivi unatoč tome što je, sudeći po njima samima, nama ljudima potrebno vrlo malo da se uvjerimo u bilo što", piše Ramon Cotarelo, profesor političkih znanosti na Universidad Complutense u Madridu.