FR 30. IV. LE MONDE: TEHNOL.RAT-UTOPIJA

FRANCUSKA LE MONDE 30. IV. 1999. Utopija tehnološkog rata "Sadašnje kritike načina na koji NATO, tj. uglavnom Amerikanci, vodi svoju vojnu intervenciju u bivšoj Jugoslaviji usmjerene su u jednu glavnu točku: zračni rat nije prilagođen ciljevima koje želi postići Atlantski savez. Svakodnevna bi bombardiranja čak mogla biti kontraproduktivna na vojnome planu, kažu neki stručnjaci. Koja je prava priroda te intervencije? Ne bi li bolje bilo razgovarati, umjesto o zračnome, o tehnološkome ratu, budući da su u njemu ponajprije uključeni elektroničko djelovanje, laseri, virtualno prikazivanje, informatika, samonavođene rakete i informatizirana zapovjedna središta? Ne zaboravimo da postoje razni načini uporabe zrakoplovstva i da je to što se danas primjenjuje na Balkanu njegova najbolja tehnološka inačica. Ako se čini da je tehnološki rat sve dosad neprilagođen situaciji, zašto su ga Amerikanci započeli u ovome obliku i, osobito, zašto ustraju na njemu unatoč svemu? Razlozi koji se sada spominju prilično su uvjerljivi, ali su sigurno i nedovoljni. Taj način vođenja rata zadovoljio bi tri nužnosti: očuvanje života pilota, ograničavanje famozne 'uzgredne štete' (to je pod NATO-vim nadzorom) i izbjegavanje slanja postrojba na teren, što je nepopularno zbog neizbježnih gubitaka. No, ta tri razloga ne objašnjavaju zašto su saveznici tako tvrdoglavi s provođenjem sadašnjih napada kad najnovije ankete pokazuju da bi se tolerirala promjena načina vođenja rata, nego da je čak i želi većina stanovništva na Zapadu, a vidi se da rezultati na terenu nisu na visini ciljeva. Razlog te tvrdoglavosti mogao bi se tražiti i u povjerenju u tehnologiju. To vjerovanje, prilično utopijsko, jako je ukorijenjeno u američkoj kulturi, a osobito u njezinoj vladajućoj eliti unatrag najmanje pola stoljeća. Mi u Europi teško možemo shvatiti nečuvenu snagu te utopije, a ona je dobrim dijelom iracionalna. Njezin se sadržaj može sažeti u nekoliko rečenica: svaka promjena, bilo kakva promjena situacije, bilo kakvo rješavanje problema, sad se obavlja tehnologijom, osobito informatikom i komunikacijskim sredstvima. Dovoljno je analizirati govore o internetu u SAD-u unatrag deset godina da se shvati da internet ima utopijsku strukturu: ako pristanete na to da svoj posao, svoje slobodno vrijeme, svoje odnose s ljudima i svoj život povjerite virtualnim komunikacijskim sredstvima, dobit ćete punu zaposlenost, slobodu, demokraciju i mir u društvu. Takav diskurs nije novost. Ukorijenio se četrdesetih godina ovoga stoljeća, zahvaljujući kibernetici američkoga matematičara Norberta Wienera. (...) No, moramo slušati generala Clarka, zapovjednika savezničkih snaga, koji ovu situaciju opisuje kao hodanje čovjeka koji šepa, ruku svezanih na leđima, ako želimo razumjeti da i časnici počinju shvaćati utopijske značajke te strategije. Hoće li ga jednoga dana zamijeniti neki časnik koji je bliži inženjerima? Mezza voce, neki od njih ipak traže povratak realizmu i kraj tehničke iluzije. No, sljedećih nekoliko dana sigurno ćemo se opet susresti s tom neugodnom idejom koju stalno zaboravljamo zbog tehnološke utopije: ne samo da je rat uvijek nepravedan i da sudionike pretvara u barbare nego i to da nema rata bez ratnika, bez borbe prsa u prsa, bez temeljnog ubilačkog nasilja, što nam najbolje pokazuju srpske postrojbe", piše Philippe Breton, istraživač u CNRS-u, sociološkom laboratoriju europske kulture na strasbourškom sveučilištu Marc Bloch.