US WP 29.IV. HOAGLAND O MILOŠEVIĆU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 29. IV. 1999. Pogrješno tumačenje Miloševića "Američki i europski političari još pretpostavljaju da će Slobodan Milošević u jednom trenutku prepustiti nadzor nad Kosovom, radije nego da podnosi snažnije zračne napade NATO-a. Ta se pretpostavka sukobljava s dokazima koji se gomilaju. Nju žurno treba mijenjati," piše Jim Hoagland. "Najiskreniji vođe NATO-a sad priznaju da su pogrješno procijenili Miloševićeve namjere na Kosovu, barem u razdoblju od prošle jeseni. Nakon ponositoga summita NATO-a, vrijeme je da savezničko vodstvo ispravi tu pogrješku. Ustrajavati u pogrješnom tumačenju srpskog diktatora sad bi bilo kriminalno. Temeljne pretpostavke oblikuju strategiju na suptilne načine koji se rijetko ponovno preispituju dok se vojne kampanje nastavljaju. Ratni ciljevi i taktike podvrgavaju se stalnom ispitivanju ispravnosti. No slike pohranjene u mozgovima ključnih donositelja odluka, slike koje prikazuju protiv koga i čega se borimo, obično se ne mijenjaju pa čak i ne preispituju. Washington i njezine europske partnerice cijelo vrijeme pretpostavljaju da će Milošević učiniti sve da ostane na vlasti - uključujući i dogovaranje sa Zapadom o Kosovu - ako se samo primijeni dovoljno sile. (...) Rezultati su predvidljivo miješani, s određenim uspjehom za zračne sile, no i s mnogo neuspjeha. Prošloga sam vikenda na summitu NATO-a pokušavao shvatiti prvotne pogrješne procjene i način na koji one utječu na to gdje se rat nalazi i kud ide. Američki i europski dužnosnici predvidjeli su 'samo jednu sigurnu stvar' tijekom jeseni i zime prijetnji i pregovora s Beogradom, prema jednom dužnosniku. 'Znali smo da Milošević neće prepustiti Kosovo samo pregovorima. Znali smo da će biti potrebno bombardiranje, kao i srpsko razaranje baza OVK i neki civilni gubici. Smatrali smo da će zatim početi pravi pregovori.' Jedna struja službenog američkog razmišljanja držala je da je srpski diktator zapravo želio bombardiranje, kao način da opravda svoj pristanak na razmještanje međunarodnih vojnih snaga na Kosovu. Od te teorije do strategije lakih demonstrativnih napada na srpske zračne baze nije bio dalek put. No Milošević je na početne ograničene zračne napade NATO-a od ožujka odgovorio tako da je čitavo albansko stanovništvo Kosova učinio metom kampanje raseljavanja. 'OVK se potpuno slomio, a Milošević je započeo totalni rat, koji nitko od nas nije predvidio', izjavio je saveznički dužnosnik, koji je bio duboko uključen u pokušaj. (...) Naravno, postoji i mogućnost da Milošević popusti ako ga Rusi zaista pritisnu. A zračni bi rat mogao ipak uspjeti. Njega bi svakako trebalo pojačati i produžiti, a ne napustiti. Zračna je pobjeda i dalje najbolja mogućnost. No najgora mogućnost - širenje rata na kopno, potaknuto srpskim odbijanjem povlačenja s Kosova - sad bi trebala postati primarnim fokusom strategije NATO-a. (...) Vrijeme je da promijene temeljne pretpostavke. Vrijeme je za prebacivanje s mentalne slike pobjede zračnim snagama na sliku Miloševića oko kojeg se njegov hram ruši. To znači da bi se snage NATO-a uskoro borile protiv srpskih vojnika na kopnu, dok bi se Srbi agresivno trudili destabilizirati Crnu Goru, Makedoniju i Albaniju. Izrada planova za mogućnost tog ishoda daje najbolju priliku za izbjegavanje tog ishoda. Mijenjanje prijeko potrebnih procjena Miloševićevih namjera prisililo bi političare da donesu, brzo i djelotvorno, teške odluke pred koje bi ih Milošević mogao baciti. Vođe NATO-a na summitu su iz opreza zakoračile u tom smjeru. Razmještanje američkih oklopnih helikoptera i vozila u Albaniji i većeg broja savezničkih kopnenih snaga u Makedoniji smjeraju poduprijeti te krhke vlade. No primjena je zračnih snaga i dalje glavni naglasak savezničke strategije i utvrđena politika, kako bi se Milošević prisilio da u potpunosti prihvati savezničke zahtjeve putem konvencionalne diplomacije. Ono nezamislivo još se jednom ne domišlja na operativni način. (...) Nada da će sredstva na raspolaganju (pažljivo ograničeno, eskalirajuće bombardiranje i ne velike kopnene operacije) proizvesti željene rezultate (povoljniji dogovor za Kosovare s Miloševićem) suptilno se miješaju i tvore sliku na kojoj će dužnosnici NATO-a i dalje raditi: Milošević koji popušta pred bombardiranjem NATO-a. (...) No Milošević je na svakom uglu NATO ostavljao bez druge pristojne mogućnosti osim nastavka rata. Savez ne može svoju strategiju i dalje temeljiti na procjeni da će se on sad promijeniti."