IT LA REPUBBLICA 8. IV.- RATNI POBJEDNIK

ITALIJA LA REPUBBLICA 8. IV. 1999. Rat kojega nitko ne može dobiti "Ako se napravi korak izvan polemika između 'pacifista' i 'intervencionista', često zastarjelih i nasilnih, a možda i nekorisnih, kao i događaj koji ih je izazvao, treba priznati da je rat dosad imao mnoge poražene, od izbjeglica do NATO-a, od Europe do srpskog naroda, i samo jednog pobjednika, Slobodana Miloševića. Možda je prerano to kazati. Uvijek postoji nada da će u sljedećem 'humanitarnom' bombardiranju Beograda diktator popustiti, etnička čišćenja prestati i da će zauvijek s Balkana biti iskorijenjeno čudovište nacionalizma koje već jedno stoljeće okrvavljuje Europu. No danas postoji ova opasnost; dobiva li rat Milošević, te ga dakle gube drugi, mi? Milošević je htio rat, izazvao ga je, kao što to čine diktatori da bi se održali na vlasti, a to što ga je postigao već je jedan uspjeh. Ostali ciljevi srpskog diktatora bili su etničko čišćenje Kosova, s protjerivanjem 90 posto Albanaca u regiji. Zatim suzbijanje unutarnje oporbe. I na kraju, vanjsko priznanje 'junačkog' karaktera srpskoga nacionalističkog ludila, poglavito među drugim slavenskim narodima. I sve se, dosad, razvijalo prema planovima Beograda.(...) Ništa na Kosovu ne može biti ponovno kao prije. Ako je Zapad želio zaštiti Kosovare od pokolja, ne samo da u tome nije uspio, već im je i pogoršao uvjete.(...) Postignut je i unutarnji cilj, učvršćivanje diktature i zatiranje oporbe. To je učinak nemilosrdne promidžbe i cenzure koja srpskom narodu niječe sramotnu stvarnost genocida na Kosovu. No predvidljiva je i reakcija naroda na embargo i bombardiranja, oružja koja služe da nanesu patnju narodu, no ne i da ga oslobode od diktatora, kao što pokazuje povijest dvadesetoga stoljeća, od Mussolinija do Castra, od Sadama do Miloševića. No još je teže to što je beogradski diktator postigao treći cilj, odnosno legitimizaciju junaštva srpskog nacionalizma. A ne samo u očima Rusa, slavenske braće. Zapadnjačko javno mišljenje je podijeljeno, zbunjeno. Bili argumenti pacifista ispravni ili pogrešni, to je stvarnost.(...) Potrebno je da Zapad prouči druge načine za borbu s diktatorskim režimima, treba ponovno razmotriti sam koncept 'etičkog' rata. Povijesna pouka uči da neinterveniranje vodi u propast. No već je opravdano zapitati se, pred iskustvom Iraka i Srbije, i to mogu li se naći djelotvorniji postupci od embarga i bombardiranja, koji su nedjelotvorni, da ne kažemo kontraproduktivni. Suvremeniji i politički instrumenti kao što je totalan gospodarski rat i medijski rat, bombardiranje informacijama koje je već, mnogo više od izrazito skupih nuklearnih arsenala, pridonijelo padu istočnih režima(...)", piše Curzio Maltese.