US NYT 22.IV.VOJVOĐANSKI MAĐARI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 22. IV. 1999. Nesiguran položaj Mađarske "Mađarska, jedna od triju novih članica NATO-a, postojano podupire savez u njegovu čudnom ratu s Jugoslavijom, kao što bi bilo koja saveznica trebala činiti. Osim malešne koalicije pravoslavnih komunista koji mrze Zapad i desničarskih ksenofoba, javnost podupire humanitarni i demokratski cilj NATO-a: zaustaviti etničko čišćenje koje provodi Slobodan Milošević. No Zapad mora uzeti u obzir jedinstvenu i nesigurnu mađarsku situaciju, prije nego što njezinu odanost optereti ulogama koje ta zemlja ne može preuzeti", piše Mike Haraszti, bivši zastupnik u mađarskom parlamentu i profesor političkih znanosti na kalifornijskom sveučilištu. "NATO kopnene snage ne smije slati iz Mađarske, koja na sjeveru graniči s Jugoslavijom. Posebno je važno ne slati mađarske vojnike protiv jugoslavenske vojske, u čijim se redovima nalaze vojni obveznici mađarske nacionalnosti. U svakom rješenju potrebno je uzeti u obzir interese Mađara koji žive u Srbiji. Osjetljivi položaj Mađarske duboko je ukorijenjen u povijesnim i zemljopisnim razlozima. U Mađarskoj žive Srbi, isto kao što Mađari žive u Srbiji - tisuće Mađara živi u Vojvodini. Granica je i dalje otvorena i Jugoslaveni još mogu ulaziti u Mađarsku bez vize. (...) Mađari dobro razumiju da se nijedno područje Jugoslavije ne može izostaviti iz bombaške kampanje, jer bi u suprotnom g. Milošević mogao jednostavno okupiti vojsku u tom sigurnom utočištu. (...) Mađarska nema nakana u Vojvodini. (...) No trenutačno se Mađari u Vojvodini osjećaju, a to zaista i jesu, taocima vojne kampanje koja, iako Mađarska u njoj pomaže, nije namijenjena rješavanju njihovih vlastitih problema. A ti problemi po izvoru i mogućem ishodu veoma nalikuju na probleme Albanaca s Kosova. G. Milošević je autonomni status koji je Vojvodina uživala poništio istim zakonom kojim je poništio kosovsku autonomiju. Postoji bojazan da bi se mogao osvetiti vojvođanskim Mađarima zbog mađarskog sudjelovanja u kampanji NATO-a. Mađari iz Vojvodine služili su se glasačkim kutijama, ne uličnim prosvjedima ili gerilskom borbom, kako bi pokušali vratiti samostalnost Vojvodine. U proteklom desetljeću, oni su stvorili najorganiziraniju demokratsku političku silu u čitavoj Srbiji. Da ih je itko upitao, upozorili bi NATO kako se postaviti prema Miloševiću u barem dvije stvari. Kao prvo, oni bi preporučili da NATO izbjegne izdavanje ultimatuma čija bi krutost dopuštala samo jedan rezultat - zračne napade. Drugo, unatoč neprijateljstvima, usprotivili bi se povlačenju nenaoružanih promatrača čiju je prisutnost na Kosovu dogovorio Richard Holbrooke. Ne vjerujte, rekli bi oni, da su bombe snažnije od zapadnih svjedoka s mobilnim telefonima. Jednom kad ovaj rat završi, nesumnjivo će se održati međunarodna konferencija o Kosovu. NATO mora proširiti polje djelovanja te konferencije kako bi se zajamčila sigurnost svih etničkih skupina, uključujući Mađare u Vojvodini. Učiniti to jasnim prioritetom - već sada - poduprlo bi osjećaj demokratske solidarnosti prema NATO-u u Mađarskoj, osjećaj koji je veoma potreban u ovom ratu koji se odlikuje ponešto maglovitom strategijom."