ZAGREB, 21. travnja (Hina) - U kaznenom postupku protiv bivšeg zapovjednika ustaškog logora u Jasenovcu, Dinka Šakića, danas je na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočio šesnaesti svjedok optužbe Ješua Abinun (78) iz Splita koji je,
zajedno s ocem i bratom, u listopadu 1941. uhićen u Sarajevu, nakon čega je odveden u jasenovački logor iz kojeg je izašao u proboju logora 22. travnja 1945. Nekoliko mjeseci proveo je i u logoru Stara Gradiška gdje mu je ubijena majka i dvije sestre. Dinka Šakića sjeća se sa pet ili šest postrojavanja (nastupa) logoraša tijekom svibnja, lipnja i srpnja 1944., na kojima su, kako je rekao, izdvajani bolesni, iznemogli i nesposobni za rad. Ne sjeća se je li Šakić, za kojega se pričalo da je zapovjednik logora i da je osobno ubio dr. Milu Boškovića, osobno izdvajao logoraše.
ZAGREB, 21. travnja (Hina) - U kaznenom postupku protiv bivšeg
zapovjednika ustaškog logora u Jasenovcu, Dinka Šakića, danas je na
Županijskom sudu u Zagrebu svjedočio šesnaesti svjedok optužbe
Ješua Abinun (78) iz Splita koji je, zajedno s ocem i bratom, u
listopadu 1941. uhićen u Sarajevu, nakon čega je odveden u
jasenovački logor iz kojeg je izašao u proboju logora 22. travnja
1945. Nekoliko mjeseci proveo je i u logoru Stara Gradiška gdje mu
je ubijena majka i dvije sestre. Dinka Šakića sjeća se sa pet ili
šest postrojavanja (nastupa) logoraša tijekom svibnja, lipnja i
srpnja 1944., na kojima su, kako je rekao, izdvajani bolesni,
iznemogli i nesposobni za rad. Ne sjeća se je li Šakić, za kojega se
pričalo da je zapovjednik logora i da je osobno ubio dr. Milu
Boškovića, osobno izdvajao logoraše.#L#
Kako je rekao, u logor su prevezeni vagonima za stoku. Po dolasku
ustaše su im oduzeli sve stvari i odveli u logor Krapje odakle su
svakog jutra odlazili na rad na savski nasip. U siječnju 1942. zbog
prijetnje izljevanja Save prebačeni su u ciglanu kod Jasenovca.
"Nakon nekog vremena u ciglanu su došli čarkari i željeznim
polugama nas istjerali iz zgrade. Tada mi je otac ubijen, a brat
ranjen", naglasio je.
Do 1943. zajedno sa bratom radio je u brijačnici za logoraše, a
kraće vrijeme i na sječi šume.
Kako je istaknuo, bio je nazočan nastupima na kojima su izdvajali
iznemogle logoraše koje bi zatim na Gradini, na drugoj obali Save,
likvidirali. "To se radilo jer su stalno pristizali novi transporti
zatočenika", kazao je, ocijenivši da su nastupi bili posebno
traumatični i kako ih je nastojao izbjeći jer, naveo je, "nikada
nisi znao hoće li te prozvati i ubiti". Rekao je kako su i njega
jednom prilikom prozvali. "Noge su mi se ukočile i nisam se
prijavio. To me spasilo, jer su dvadesetak tada izdvojenih
zatočenika likvidirali. Mislim da se i Šakić sjeća tog nastupa",
napomenuo je, dodavši da su izdvajanja na nastupima vršili ustaški
dužnosnici. Osobno nije bio nazočan nastupu na kojem bi netko bio
likvidiran.
Također je kazao da je hrana bila loša i oskudna, higijenski uvjeti
nikakvi, a odnos čarkara prema zatočenicima "nečovječan".
Po njegovim riječima, početkom travnja 1945., ustaše su započele s
uništavanjem logora "kako bi sakrili tragove i svjedoke zločina".
Naglasio je kako su u tom razdoblju likvidacije vršene svakodnevno
i kako su do zadnjeg dana u Jasenovac dolazili transporti s
zatočenicima od kojih su mnoge likvidirali bez ulaska u logor.
Napomenuo je kako je dan uoči proboja logora skupina zatočenika
prebačena u ženski dio logora iz kojeg su sve žene odveli u
nepoznatom pravcu na likvidaciju. "Kako tehnički nisu mogli u istom
danu likvidirati i nas i žene, ostavljeni smo za sljedeći dan, ali
smo odlučili krenuti u proboj. Među sedamdesetak sretnika koji su
preživjeli proboj bio sam i ja", rekao je napomenuvši kako je sutra
godišnjica njegovog izlaska na slobodu. Nakon bijega dva dana
skrivao se po šumama, nakon čega su ga pronašli partizani i odveli u
bolnicu u Lipik. "Po izlasku iz logora imao sam 48 kila", naglasio
je, te dodao da mu je brat poginuo u pokušaju bijega iz kožare u
mjestu Jasenovac.
Govoreći o zatočeništvu u logoru Stara Gradiška, prisjetio se
strijeljanja pedesetak zatočenika zbog bijega jednog logoraša. To
je bila jedina likvidacija koju je za vrijeme svog, skoro
četverogodišnjeg, zatočeništva osobno vidio. Čuo je za slučaj kada
su u podrumu "K" nastambe zatvorili skupinu Hrvata i izgladnjivali
ih dok nisu umrli. Sjeća se dolaska velikog broja muškaraca, žena i
djece s Kozare. Čuo je da su djecu izdvojili i potrovali ciklonom.
Od ustaških časnika sjeća se Ljube Miloša, Maksa Luburića,
Miroslava Filipovića-Majstorovića i Hinka Dominika Pićilia za
kojeg je čuo da je konstruirao peć za spaljivanje leševa. Abinun je
istaknuo kako se bez obzira tko je bio zapovjednik logora, stanje i
uvjeti u logoru nisu mijenjali. "Uvijek se radilo do iznemoglosti.
Tamo si doveden da budeš likvidiran", zaključio je Abinun.
Suđenje se nastavlja 3. svibnja do kada bi Vrhovni sud trebao
riješiti žalbu opunomoćenika brata ubijenog Mile Boškovića,
odvjetnika Čede Prodanovića kojemu je sudsko vijeće odbilo
priznati status oštećenika za šestero bivših logoraša, koji su mu
dali punomoć za zastupanje u postupku.
(Hina) so dd