ZAGREB, 24. ožujka (Hina) - Na glavnoj raspravi u kaznenom postupku protiv optuženoga Dinka Šakića danas je svjedočio Miljenko Bobanac (1922.), koji je nakon uhićenja, 10. kolovoza 1942., bio zatvoren u Slavonskome Brodu odakle je 7.
listopada 1942. odveden u jasenovački logor. Opisujući dolazak u logor, svjedok je rekao kako je na ulazu u logor, s čijom je organizacijom bio upoznat zahvaljući jednom pobjeglom logorašu, stajao natpis: "Red, rad i stega". Po riječima svjedoka, uhićen je kao skojevac, a i sestra Pavica bila mu je zatočena u starogradiškom i jasenovačkom logoru.
ZAGREB, 24. ožujka (Hina) - Na glavnoj raspravi u kaznenom postupku
protiv optuženoga Dinka Šakića danas je svjedočio Miljenko Bobanac
(1922.), koji je nakon uhićenja, 10. kolovoza 1942., bio zatvoren u
Slavonskome Brodu odakle je 7. listopada 1942. odveden u
jasenovački logor. Opisujući dolazak u logor, svjedok je rekao kako
je na ulazu u logor, s čijom je organizacijom bio upoznat zahvaljući
jednom pobjeglom logorašu, stajao natpis: "Red, rad i stega". Po
riječima svjedoka, uhićen je kao skojevac, a i sestra Pavica bila mu
je zatočena u starogradiškom i jasenovačkom logoru. #L#
U logoru je Bobanac najprije smješten u odjeljenje 3C, odakle ga je
satnik Jozo Matijević, inače njegov školski kolega, prebacio na rad
u odjeljenje 3A, u skladište robe, koju su oduzimali zatočenicima
prilikom dolaska u logor. Inače u tijeku ispitivanja za Matijevića
je rekao kako je kod zatvaranja đakovačkog logora likvidirao 600
žena i djece.
Svjedok je radio i u logorskoj pisarni gdje je upoznao sve logorske
strukture, od čarkara (običnih vojnika) do bojnika, te u ustaškoj
bolnici u Jasenovcu. Bobanac je amnestiran i pušten 30. kolovoza
1944. "Tada mi je Dinko Šakić uručio otpusnicu i zaželio svako
dobro", izjavio je svjedok dodavši kako je amnestiran nakon Titova
proglasa domobranima.
Nakon izlaska iz logora svjedok se priključio partizanima, a
poslije rata bio je oficir bivše JNA do 1951., kad je isključen iz
Partije i demobiliziran. Nakon toga radio je na raznim poslovima
kao ekonomist.
Svjedok je govorio o velikom nastupu 18. listopada 1942. kad je
likvidirao 600 srijemskih Srba i Roma te 6 slovenskih svećenika. Tu
likvidaciju, po riječima svjedoka, vodio je Tomić, a upravitelj
logora tada je bio Ivica Brkljačić. "Među likvidiranima bio je i
jedan zatočenik u invalidskim kolicima", rekao je dodavši kako su
nastupi izazivali velik strah kod logoraša.
Na upit županijskog državnog odvjetnika je li bio nazočan nekoj
likvidaciji kad je optuženi Šakić bio zapovjednik logora, Bobanac
je rekao da nije jer je tada bio u ustaškoj bolnici u Jasenovcu. Za
Šakića je rekao kako ga poznaje još od 1936. ili 1938., iz
Slavonskoga Broda s korza iako se nikada s njim nije upoznao.
"Doznao sam u svibnju 1944. da je Šakić u jasenovačkom logoru",
izjavio je dodavši kako je Šakić u Jasenovac došao s ustaškom bojnom
iz Stare Gradiške, koju je vodio Vrban radi čuvanja logora.
"Šakić je primio upraviteljstvo logorom poslije Uskrsa 1944., kad
je bilo zatišje, tada nije bilo masovnih likvidacija. Tako je bilo i
u lipnju, srpnju i kolovozu. Kad je on bio zapovjednik, nisam
dolazio u kontakt s njim", rekao je napomenuvši kako u tom razdoblju
nije vidio ni čuo niti za jednu masovnu likvidaciju iako je
pojedinačnih bilo.
Po Bobančevim riječima, logoraši su ustajali u 6 sati ujutro te su
bez doručka odvođeni na rad na nasip. "Najmanje 15-30 zatočenika
'ugrađeno' je u taj nasip, ali nitko za to nije odgovarao", izjavio
je dodavši kako su na povratku, prolazeći kroz špalir ustaša,
morali pjevati: "Zeleni se Trebević, pod njim sjedi Pavelić, peče
janjce, kolje Srbijance".
"U logoru je prehrana bila loša i nedostatna. Kuhalo se u pedest
litara vode kilogram kukuruznog brašna bez soli. Logoraši su
dobivali po 12 dkg kruha", rekao je dodavši da se teško radilo te da
su zlostavljani. "To je bilo proračunato. Tako se moglo izdržati
14-15 dana. Zatočenici su bili živi kosturi koje su odvodili na
Gradinu gdje su ih ubijali", izjavio je.
Glede logorske organizacije, svjedok je rekao kako su logoraši,
grupnici, koji su vodili rad, u početku bili Židovi, a zatim su
ljotićevci preuzeli, kako je rekao, svu vlast u logoru.
"Nitko nije bio odgovaran nikome. Hinko Pičili, koji je podijelio
logorsku organizaciju rada u 16 grupa, bio je izravno vezan uz UNS i
nikom nije odgovarao. Logor je osnovan na Savi da mogu lakše
provoditi genocid", izjavio je dodavši kako su sve poslove vodili
zatvorenici. Dodao je kako je on radio u pisarnici i bio kurir za
svih 16 grupa. Napomenuo je da je bio uključen kao skojevac u
zatvorsku organizaciju logoraša te da je imao zadatak sve
'fotografirati' i ispričati Odboru koji je radio na bazi trojka.
Govoreći o "Zvonari", rekao je: "Tko je u nju ušao, nije izišao, već
su ga iznijeli. Po njegovim riječima, za 'Zvonaru' je bio zadužen
Ljubo Miloš, a njemu je odgovarao zatvorenik Cividini, koji je
provodio istragu i mučio zatočenike. Ispitivanja u 'Zvonari'
trajali su do mog izlaska iz logora, u kolovozu 1944.", rekao je,
objasnivši kako je od šefa lančarske grupe Tkalčića doznao da su
prije njegova dolaska Mihovil Pavlek Miškin i sarajevski slikar
Ozmo bili bačeni u "Zvonaru".
"Čuo sam da je Ozmo svojom krvlju na zidovima Zvonare ispisao
stihove: 'Sloboda je mila, sloboda je sve, za nju se živi, za nju se
umire'", rekao je, upitan je li čuo za književnika Miškinu.
Svjedok je potvrdio kako mu je poznato da je u logoru postojao
krematorij koji je napravio Hinko Pičili, a od grupnika Fuada
Midžića doznao je da su zatočenici odvođeni u krematorij. Pičili je
u tijeku 1943. od kostiju logoraša, likvidiranih na Gradini,
pokušao napraviti sapun, rekao je Bobanac.
Inače od šefa željezničke postaje u Jasenovcu, koji je kasnije
obješen, doznao je za transporte logoraša koji su dovođeni do
sporednog kolosijeka "šturca", ali osobno nije vidio transporte,
koji su, kako je rekao, nakon masovnih likvidacija 1942. prestali
dolaziti.
Pojedinačna ubojstva događala su se i nakon sredine 1944., odnosno
razdoblja zatišja, izjavio je Bobanac na pitanje predsjednika
Raspravnog vijeća. Dodao je da je čuo za ubojstva prof. Joška
Bogdanovića, Slobodana Micića i Fuada Midžića na Graniku.
Upitan kakva je bila zapovjedna struktura, Bobanac je rekao kako je
za logor bila nadležna "elitna" bojna Maksa Luburića, a nakon toga
bojna bojnika Majića. Upravitelji logora bili su podređeni UNS-u,
dok su zapovjednici ustaških postrojba, koje su čuvale logor, bili
neovisni, dodao je.
U jasenovačkom logoru, kako je rekao, dnevno je bilo do 3000
logoraša, ali bi se taj broj ponekad preko noći znatno smanjio, zbog
odvođenja zatočenika na likvidaciju. "To sam znao jer sam bio kurir
u zapovjedništvu logora", dodao je.
Bobanac je naglasio kako je ustaška bolnica u mjestu Jasenovcu bila
dobro opremljena ljekovima. "Imali su bolje ljekove nego u
Zagrebu", istaknuo je iznijevši primjer kako su ustaše jednom
prilikom dok je on radio u bolnici odveli oko 60 logoraša i
likvidirali ih na Gradini.
Svjedok je u nastavku govorio i o likvidaciji zatočenika prilikom
odlaska na sječu šume te o likvidaciji skupine dr. Mila Boškovića o
čemu je čitao iz izvještaja koje je dobio u partizanima, budući da
se to dogodilo poslije njegova izlaska iz logora.
Na početku današnje glavne rasprave predsjednik Raspravnog vijeća
Dražen Tripalo rekao je da odvjetnik Čedo Prodanović nije nazočan
raspravi, ali da je upozoren na "posljedice nedolaska".
Glasnogovornik Županijskog suda Damir Kos izjavio je u stanci
suđenja da nije riječ ni o kakvim tzv. kaznenim posljedicama, nego
da će se glavna rasprava održati bez njega. Po njegovim riječima,
glavna se rasprava ne bi mogla održati kad bi bio odsutan državni
odvjetnik ili branitelj.
Prilikom jutrošnjeg dolaska u sudnicu Dinko Šakić donio je sa sobom
knjigu "Pregled srpskoga antisemitizma", Tomislava Vukovića i Ede
Bojovića.
Glavna rasprava u kaznenom postupku protiv optuženoga Dinka Šakića
nastavlja se sutra.
(Hina) mc/so mc