SUĐENJE ŠAKIĆU: SVJEDOČENJE TIBORA LOVRENČIĆA

ZAGREB, 30. ožujka (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu Dinku Šakiću, nastavljeno je danas svjedočenjem Tibora Lovrenčića (81) koji je krajem listopada 1942. uhićen u Zagrebu i nakon dva mjeseca bez suđenja odveden u jasenovački logor gdje je ostao do svibnja 1945.#L# Kako je rekao, uhićen je uz još šezdesetak studenata, nakon čega je desetak dana bio ispitivan u Đorđićevoj, a zatim prebačen u zatvor u Savskoj cesti. Nakon dva mjeseca bez ikakve odluke i rješenja odveden je sa još devetoricom zatvorenika u jasenovački logor gdje su odmah bili kažnjeni. Primali smo kruh svaki drugi dan, naglasio je Lovrenčić dodavši kako je naknadno saznao da je kažnjen jednogodišnjom kaznom boravka u logoru. Lovrenčić je napomenuo da mu se po dolasku u logor ustaša Marinko Polić obratio riječima "ti si dakle organizirani komunist". "Odgovorio sam mu da sam s takvom presudom upućen u logor, a on me je tako udario da sam jedva ostao stajati", kazao je Lovrenčić. Na upit o brojnom stanju u logoru, svjedok je rekao da nakon njegovog dolaska više nije bilo masovnih transporata. Prije toga su, kako je čuo, dovođeni Židovi, skupine Roma, te pravoslavaca iz okolnih sela. "Uglavnom se broj kretao oko 2000 logoraša, a jedno vrijeme tijekom 1943. broj se povećao na 3000", napomenuo je. Logor je po njegovih riječima, s jedne strane bio mjesto za likvidaciju, a s druge strane je bio, kako je rekao, intenzivno radni logor. "Svi su morali nešto raditi", istaknuo je, a on je radio u građevinskoj grupi na izgradnji zidnih nastambi za ženski logor. Posao je bio vrlo težak, bila je zima, a bili smo slabo odjeveni, jer su nam po dolasku oduzeli osobne stvari, rekao je Lovrenčić. Naknadno je prebačen u grupu crtača. Tu je boravio dok ga nisu odredili za vođu radova jer se jedan Židov, koji je dotada vodio gradnju zida, razbolio. Tu je početak mojeg tzv. vanjskog rada, napomenuo je svjedok, dodavši kako su logoraši svaki dan odlazili na radove uz pratnju stražara. Svjedok je ispričao događaj kada su stražari jednog logoraša poslali po drva, a kada se ovaj odmaknuo jedan ga je ustrijelio puškom uz obrazloženje da je pokušao pobjeći. Istaknuo je kako je u tom razdoblju bilo puno događaja kojima on nije bio nazočan jer je neprekidno bio izvan logora. Jednom prilikom na radu na nastambama za vojsku, u mjestu Jasenovcu, pojavila se jedinica "oružništva" i odvela nas u logor pod sumnjom da smo stražarima ukrali bombe. Naknadno se utvrdilo da su ustaše bacale bombe u vodu i lovile ribu, rekao je, napomenuvši kako su svejedno dobili zabranu izlaska na vanjske radove. Prisjetio se pokušaja bijega jednog logoraša s početka 1943. godine zbog čega su odvedeni u lančaru gdje su im zakovali lance na noge nakon čega su ih ustaše batinale. U logoru je radio do početka 1945. kad je iz Zagreba dobio otpust iz logora, ali ga, kako je rekao, tadašnji zapovjednik logora Hinko Pičilij, nije pustio. Ostao je u logoru kao tzv. slobodnjak što je, podrazumijevalo da radi u logoru, a spava izvan. Pred likvidaciju logora zabranjeno mu je ulaženje u logor, te je dodjeljen tehničkoj satniji koja je bila sastavljena većinom od djece ustaša, a bila je zadužena za popravljanje cestovnih mostova. Kako nije bilo posla, satnija je krenula za Sisak, a zatim u Zagreb, rekao je Lovrenčić dodavši kako se on u Horvaćanskoj cesti uspio odvojiti od skupine i 7. svibnja došao kući. Punomoćnik oštećenika, brata ubijenog Mile Boškovića, odvjetnik Čedo Prodanović ponovno se nije pojavio na glavnoj raspravi. (Hina) so dd