A 22 III SN:ŠAKIĆ-RATNI ZLOČINI-HRV.POVIJEST

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 22. III. 1999. Rendez-vous s poviješću "Na glavni trg izvode 21 muškarca. Svi logoraši moraju se okupiti oko njih. Nema dovoljno vješala te je toga dana trebalo postaviti dodatne stupove. Jednog po jednog izvode 21 muškarca na stratište. No, jedan od njih istupa i traži da bude strijeljan - Milo Bošković objašnjava da mu njegova crnogorska čast ne dopušta da umre na vješalima. Dinko Šakić, zapovjednik logora, naglim pokretom vadi pištolj i poziva glasnog muškarca da počne trčati. No, ovaj želi smrti gledati u lice a ne biti ubijen s leđa. Mladi liječnik iz Crne Gore umire od metaka Dinka Šakića. Josipu Ehrlihu čini se da se taj prizor od 21. rujna 1944. odigrao tek jučer. U svom skromnom stanu u Beogradu kopa po ladicama i po svojim sjećanjima. Mediji iz čitavog svijeta zamalo su provalili vrata doma posljednjeg preživjelog logoraša iz Jasenovca, hrvatskog koncentracijskog logora iz vremena Drugoga svjetskog rata. Ehrlih neprekidno ponavlja svoju priču o logoru hrvatskih fašista, ozloglašenom 'balkanskom Auschwitzu'. Prije tjedan dana počelo je suđenje Dinku Šakiću, na kojem bi svjedočiti trebao i Josip Ehrlih. Prije deset dana propao je prvi pokušaj otvaranja suđenja jer je 77-godišnji Šakić neposredno prije početka suđenja navodno podlegao nesvjestici te je morao biti odveden u bolnicu. Doduše, promatrači suđenja ocjenjuju da je posrijedi tek puka taktika odugovlačenja. Pritom valja napomenuti da je bivši zapovjednik Jasenovca još i danas mogao uživati u svojim sretnim umirovljeničkim danima u Argentini. No, taština je pomrsila račune bivšem zapovjedniku. U intervjuu za jednu privatnu argentinsku televizijsku postaju Šakić se u travnju prošle godine predstavio kao hrvatski domoljub, opovrgnuvši ikakvu povezanost sa smaknućima: 'U Jasenovcu je vladala samouprava. Nismo se upletali i samo smo održavali vanjsku sigurnost', ustvrdio je Šakić. Neki su logoraši, po njegovim riječima, možda umrli prirodnom smrću - primjerice, od epidemije tifusa. Već sljedećega dana argentinska vlada izdala je zapovijed o uhićenju Dinka Šakića. Nešto kasnije dogodilo se uhićenje njegove supruge Nade, koja je u mladim danima upravljala ženskim odjelom logora. Vlada u Zagrebu bila je prisiljena nešto učiniti kako bi spriječila da taj slučaj ne preuzme Jugoslavija, koja bi više nego rado sudila ubojici desetaka tisuća Srba. U Jasenovcu su ubijali svakog dana, pripovijeda Josip Ehrlih. Ubijali su rukama, noževima ili željeznim šipkama. Logoraši su se redovito morali okupljati na glavnom trgu kako bi bili nazočni na javnim smaknućima. Petar Bošković, brat tada smaknutog mladog liječnika, smatra suđenje posljednjom prilikom za suočavanje s poviješću: Hrvati i Srbi trebali bi raščistiti stvari sami sa sobom kao što su to učinile Njemačka i Francuska nakon rata, zamišlja bivši diplomat. 'U protivnom će neprijateljstva biti produljena u vječnost', napominje on. Narod mora učiti iz povijesti a ne je zlorabiti, upozorava Bošković. Do 1995. bivši diplomat nije ni znao da je ubojica njegova brata još živ. Šakić se na kraju Drugoga svjetskog rata 'štakorskom vezom' prebacio u Južnu Ameriku. Danas je Petar Bošković skeptičan glede mogućnosti da pred sudom u Zagrebu započne proces suočavanja s poviješću. Josip Ehrlih, jedan od najvažnijih svjedoka, nije siguran čak ni je li spreman upustiti se u putovanje u Zagreb. Prvi poziv bio je po njegovim riječima formuliran kao zapovijed, a činjenica da je supruga Dinka Šakića već oslobođena zbog 'nedostatka dokaza' definitivno ga upućuje na pesimizam. Nada Šakić bila je 'najgora među strašnima', tvrdi Ehrlih. Osim toga, on vjeruje da će bivši zapovjednik logora čak i u zatvoru živjeti bolje nego on, beogradski umirovljenik. No, Ehrlih svakako može zamisliti kako bi trebala izgledati kazna za njegova mučitelja: kada bi ovaj bio izložen u pustoši, zasigurno bi i divlje zvijeri pobjegle od njega, uvjeren je Ehrlih. Srbin Jovo Stjepanović pobjegao je na kraju rata iz logora zajedno s Josipom Ehrlihom. I on je bio nazočan na glavnom trgu kada je Šakić vlastoručno ustrijelio Crnogorca Boškovića. No, Stjepanović je odlučio da neće putovati u Zagreb na suđenje. Pravda je po njemu bila moguća 1945. godine. Ni on ne razumije zašto su hrvatske vlasti već oslobodile zapovjednicu ženskog logora, u kojem je ubijena njegova majka i njegove sestre. Njegova ga je obitelj odgovarala od odlaska na suđenje, ističe Stjepanović. Ionako ne želi vjerovati u pravdu pred hrvatskim sudom. Franjo Tuđman, predsjednik današnje Hrvatske, 'gori' je od Ante Pavelića, vođe hrvatske marionetske države iz vremena Drugog svjetskog rata, smatra Stjepanović, niječući bilo kakvu razliku između 'današnje Hrvatske' i fašističke kvislinške države iz vremena Drugoga svjetskog rata. Zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović u najmanju ruku ne može priznati hrvatskim pravosudnim vlastima pretjerani angažman. Prodanović će na suđenju zastupati interese Petra Boškovića, brata ubijenog liječnika. Režim Franje Tuđmana godinama nije pokušavao izboriti izručenje zapovjednika jasenovačkog logora. Državni poglavar navodno se 1994. na rubu jednog posjeta Argentini sastao s tom mračnom figurom na prijateljskom razgovoru. Šakić je pak u intervjuima za hrvatske medije nekažnjeno sanjario o 'dobrim starim vremenima'. Suđenje je s jedne strane obilježeno nedostatkom što je Dinko Šakić izveden pred sud kao možebitni ratni zločinac a ne kao čovjek koji je skrivio genocid nad Srbima, Židovima i Romima. U prvom slučaju treba dokazati osobno sudjelovanje. Za to su potrebni svjedoci, kojih pak nakon više od 50 godina nema više od pet-šest. U drugom slučaju bilo bi dovoljno dokazati da je Šakić zapovijedao logorom smrti. Doduše, u tom bi slučaju sud na optuženičku klupu morao izvesti i zločinački ustaški režim, a tako daleko u Zagrebu ipak nisu htjeli ići. Klima u zemlji nije naklonjena ozbiljnom suočavanju s poviješću, uvjeren je zagrebački politolog Žarko Puhovski. Nakon izručenja Dinka Šakića, mladi na nogometnim turnirima ne skandiraju slučajno ime bivšeg zapovjednika logora. Odrasli su u carstvu 'oca domovine' Franje Tuđmana, u kojemu se otvoreno očijuka s idejnom ostavštinom hrvatskih fašista. Učili su da je ustaškom državom za vrijeme Drugoga svjetskog rata ostvaren 'tisućljetni san Hrvata' o vlastitoj državi, napominje Puhovski. Čak su i ulice i škole imenovane po fašistima iz ratnog doba. Valuta i državna zastava također podsjećaju na vrijeme kada je glavnu riječ u Zagrebu imao marionetski režim pod Hitlerovim okriljem. Suočavanje s prošlošću opasno bi uzdrmalo temelje mlade hrvatske države. Napokon, upravo su potomci ustaša financirali uspon umirovljenog generala Franje Tuđmana. Prethodno je Tuđman postigao značajne rezultate kao povjesničar iz hobbyja, drastično 'revidirajući naniže' broj žrtava jasenovačkog logora. Suđenje Šakiću nametnuto je Hrvatskoj, okruženoj neprijateljima, a bivši je zapovjednik žrtva povijesnih okolnosti, ističu u pratnji predsjednika Tuđmana. Neki čak njuše 'srpsku urotu'. Hrvatski režim vjerojatno zazire od čiste oslobađajuće presude jer računa na žestoke reakcije iz inozemstva. No, Tuđmanov režim ne želi proigrati ni naklonost donatora i simpatizera iz dijaspore", napominje na kraju reportaže Stephan Israel.