ZAGREB, 19. travnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu Dinku Šakiću nastavljeno je danas na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem Ivana Palčeca (77) koji je krajem kolovoza 1942. u Zagrebu uhićen pod
sumnjom da je bio povezan s partizanskim pokretom. Nakon mjesec dana prebačen je u logor Stara Gradiška, a u rujnu 1944. u jasenovački logor iz kojega je pušten u prosincu iste godine.
ZAGREB, 19. travnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog
logora u Jasenovcu Dinku Šakiću nastavljeno je danas na Županijskom
sudu u Zagrebu svjedočenjem Ivana Palčeca (77) koji je krajem
kolovoza 1942. u Zagrebu uhićen pod sumnjom da je bio povezan s
partizanskim pokretom. Nakon mjesec dana prebačen je u logor Stara
Gradiška, a u rujnu 1944. u jasenovački logor iz kojega je pušten u
prosincu iste godine. #L#
Nakon uhićenja i policijskog ispitivanja Palčecu je rečeno da je
osuđen na godinu dana logora, o čemu, kako je istaknuo, nikada nije
dobio pismenu sudsku odluku ili presudu. Nakon dolaska u logor
Stara Gradiška odveden je u samicu, s trojicom zatočenika, gdje je
ostao mjesec dana. Kako je naglasio, ne zna zašto je zatvoren u
samicu, u kojoj su ležali na betonskom podu i dobivali jedan obrok
dnevno.
Po izlasku iz samice, nakon nekoliko dana doživio je prvo
postrojavanje na kojem je poručnik Gadžić izabrao nekoliko
zatočenika i odveo ih na pogubljenje. "Drugi dan sam čuo da su
ubijeni bez ikakva razloga", kazao je Palčec.
Drugo postrojavanje o kojem je svjedočio dogodilo se uoči Božića
1942., kada je, po njegovim riječima, zapovjednik logora Miroslav
Filipović-Majstorović postrojio devet zatočenika i ubio ih hicima
iz pištolja. Sjeća se kako je Majstorović tada kazao da su ti
zatočenici osuđeni na smrt zbog odmazde, odnosno bijega jednog
logoraša koji je ubio ustašu.
Palčec je napomenuo kako su početkom prosinca 1942. u logoru
nastupile promjene. "Dopustili su nam da jednom mjesečno pišemo
kući i primamo pakete", rekao je dodavši kako je od siječnja 1943.
do pada Italije stanje u logoru bilo podnošljivo. "Bilo je
pojedinačnih noćnih odvođenja i ubijanja logoraša, ali ne masovnih
i javnih kao u prijašnjem razdoblju", koje je nazvao "živom
klaonicom".
Istaknuo je da se logoraši u Staroj Gradiški nisu smjeli
predstavljati po svojoj nacionalnoj, već vjerskoj pripadnosti.
"Nisam smio reći da sam Hrvat, nego katolik", rekao je Palčec
dodavši kako je u Gradiški pripadao pokretu otpora koji je
organizirala Komunistička partija.
U jasenovački logor sproveden je u rujnu 1944. s drugom skupinom od
oko 500 starogradiških logoraša. "Prva je skupina tjedan dana
ranije pješice sprovedena u Jasenovac. Čuo sam da su mnoge logoraše
ubili na tom 'krvavom putu'", rekao je dodavši kako su ustaše tom
prilikom "izdvojile više stotina pravoslavaca koje više nitko nije
vidio, a njihovu su odjeću dovezli u logorsku krparu".
Prisjetio se da je od jednog židovskog logoraša doznao za uhićenje
pripadnika pokreta otpora Rebca, Pejnovića, dr. Boškovića, kojeg
je poznavao iz Stare Gradiške, i još nekih logoraša. Kako je rekao,
nekoliko dana nakon njihova uhićenja, u listopadu 1944., naređeno
je postrojavanje. Sjeća se da su na drvenoj "bini" podignuta
vješala na kojima je vidio pet logoraša s omčama oko vrata. "Pokraj
bine stajao je časnik. Tada sam vidio da su jedan logoraš i taj
časnik počeli razgovarati. Zatim je časnik logoraša nečim udario u
prsa, a ovaj je s omčom oko vrata klonuo. Jedan od logoraša na
vješalima u tom je trenutku rekao 'zdravo drugovi', nakon čega su
svi obješeni", rekao je Palčec, istaknuvši kako mu je logoraš iz
njegove spavaonice rekao da je taj časnik bio zapovjednik logora
Dinko Šakić, koji je, kako je čuo, tada ubio i Boškovića. Časnika
nakon vješanja više nikada nije vidio.
Nakon što mu je predsjednik sudskog vijeća Dražen Tripalo predočio
zapisnik iz istrage u kojem je izjavio da su četvorica logoraša
obješena, a jedan ubijen pucnjem, Palčec je izjavio kako ga je
istražni sudac vjerovatno krivo razumio i kako je točan njegov
današnji iskaz, odnosno da se ne sjeća nikakvog pucnja.
Palčec nije mogao točno odrediti razdoblje Šakićeva zapovijedanja
logorom.
Kao najteže razdoblje u jasenovačkom logoru istaknuo je rad na
savskom nasipu i početak prosinca 1944. kada su se vršile prozivke
logoraša za likvidaciju, uglavnom, kako je rekao, njih tridesetak
po prozivci.
Govoreći o razlikama između dvaju logora, kazao je kako ga u
jasenovačkom logoru nikada nisu tukli, ali je u Staroj Gradišci
dobivao "krvave batine". "Gradiška je bila čistilište u odnosu na
pakao Jasenovca", naglasio je.
Opisujući svoj izlazak iz logora, Palčec je kazao kako su ga,
zajedno sa skupinom Hrvata, strpali u dva teretna vagona. Kako je
rekao, na dvodnevnom putu do Zagreba trojica su zatočenika umrla.
Nakon dolaska u Zagreb obišao ih je Maks Luburić, nakon čega su
prespavali u zatvoru, a sljedećeg dana, uz otpusna pisma, pušteni
su kućama. "Došavši kući, rekao sam 'majko došao sam iz pakla'",
istaknuo je Palčec, dodavši kako je i njegova supruga bila 30
mjeseci zatočena u ženskom dijelu logora u Staroj Gradišci gdje je
rodila sina, koji je nakon 17 mjeseci umro.
Na upit je li imao problema zbog svjedočenja u istrazi, Palčec je
istaknuo kako je do sada "te mračne dane potiskivao", ali kako ga od
početka kaznenog postupka protiv Šakića "sve više progone
sjećanja" zbog čega je smršavio i zdravstveno oslabio.
Današnjoj glavnoj raspravi bili su nazočni posebni izaslanik
američkog predsjednika za provedbu daytonskog sporazuma Robert
Gelbard i veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj
William Montgomery.
Suđenje se nastavlja sutra.
(Hina) so/tr gk