SLUČAJ ŠAKIĆ - SVJEDOČIO IVAN PALČEC

ZAGREB, 19. travnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu Dinku Šakiću nastavljeno je danas na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem Ivana Palčeca (77) koji je krajem kolovoza 1942. u Zagrebu uhićen pod sumnjom da je bio povezan s partizanskim pokretom. Nakon mjesec dana prebačen je u logor Stara Gradiška, a u rujnu 1944. u jasenovački logor iz kojega je pušten u prosincu iste godine. #L# Nakon uhićenja i policijskog ispitivanja Palčecu je rečeno da je osuđen na godinu dana logora, o čemu, kako je istaknuo, nikada nije dobio pismenu sudsku odluku ili presudu. Nakon dolaska u logor Stara Gradiška odveden je u samicu, s trojicom zatočenika, gdje je ostao mjesec dana. Kako je naglasio, ne zna zašto je zatvoren u samicu, u kojoj su ležali na betonskom podu i dobivali jedan obrok dnevno. Po izlasku iz samice, nakon nekoliko dana doživio je prvo postrojavanje na kojem je poručnik Gadžić izabrao nekoliko zatočenika i odveo ih na pogubljenje. "Drugi dan sam čuo da su ubijeni bez ikakva razloga", kazao je Palčec. Drugo postrojavanje o kojem je svjedočio dogodilo se uoči Božića 1942., kada je, po njegovim riječima, zapovjednik logora Miroslav Filipović-Majstorović postrojio devet zatočenika i ubio ih hicima iz pištolja. Sjeća se kako je Majstorović tada kazao da su ti zatočenici osuđeni na smrt zbog odmazde, odnosno bijega jednog logoraša koji je ubio ustašu. Palčec je napomenuo kako su početkom prosinca 1942. u logoru nastupile promjene. "Dopustili su nam da jednom mjesečno pišemo kući i primamo pakete", rekao je dodavši kako je od siječnja 1943. do pada Italije stanje u logoru bilo podnošljivo. "Bilo je pojedinačnih noćnih odvođenja i ubijanja logoraša, ali ne masovnih i javnih kao u prijašnjem razdoblju", koje je nazvao "živom klaonicom". Istaknuo je da se logoraši u Staroj Gradiški nisu smjeli predstavljati po svojoj nacionalnoj, već vjerskoj pripadnosti. "Nisam smio reći da sam Hrvat, nego katolik", rekao je Palčec dodavši kako je u Gradiški pripadao pokretu otpora koji je organizirala Komunistička partija. U jasenovački logor sproveden je u rujnu 1944. s drugom skupinom od oko 500 starogradiških logoraša. "Prva je skupina tjedan dana ranije pješice sprovedena u Jasenovac. Čuo sam da su mnoge logoraše ubili na tom 'krvavom putu'", rekao je dodavši kako su ustaše tom prilikom "izdvojile više stotina pravoslavaca koje više nitko nije vidio, a njihovu su odjeću dovezli u logorsku krparu". Prisjetio se da je od jednog židovskog logoraša doznao za uhićenje pripadnika pokreta otpora Rebca, Pejnovića, dr. Boškovića, kojeg je poznavao iz Stare Gradiške, i još nekih logoraša. Kako je rekao, nekoliko dana nakon njihova uhićenja, u listopadu 1944., naređeno je postrojavanje. Sjeća se da su na drvenoj "bini" podignuta vješala na kojima je vidio pet logoraša s omčama oko vrata. "Pokraj bine stajao je časnik. Tada sam vidio da su jedan logoraš i taj časnik počeli razgovarati. Zatim je časnik logoraša nečim udario u prsa, a ovaj je s omčom oko vrata klonuo. Jedan od logoraša na vješalima u tom je trenutku rekao 'zdravo drugovi', nakon čega su svi obješeni", rekao je Palčec, istaknuvši kako mu je logoraš iz njegove spavaonice rekao da je taj časnik bio zapovjednik logora Dinko Šakić, koji je, kako je čuo, tada ubio i Boškovića. Časnika nakon vješanja više nikada nije vidio. Nakon što mu je predsjednik sudskog vijeća Dražen Tripalo predočio zapisnik iz istrage u kojem je izjavio da su četvorica logoraša obješena, a jedan ubijen pucnjem, Palčec je izjavio kako ga je istražni sudac vjerovatno krivo razumio i kako je točan njegov današnji iskaz, odnosno da se ne sjeća nikakvog pucnja. Palčec nije mogao točno odrediti razdoblje Šakićeva zapovijedanja logorom. Kao najteže razdoblje u jasenovačkom logoru istaknuo je rad na savskom nasipu i početak prosinca 1944. kada su se vršile prozivke logoraša za likvidaciju, uglavnom, kako je rekao, njih tridesetak po prozivci. Govoreći o razlikama između dvaju logora, kazao je kako ga u jasenovačkom logoru nikada nisu tukli, ali je u Staroj Gradišci dobivao "krvave batine". "Gradiška je bila čistilište u odnosu na pakao Jasenovca", naglasio je. Opisujući svoj izlazak iz logora, Palčec je kazao kako su ga, zajedno sa skupinom Hrvata, strpali u dva teretna vagona. Kako je rekao, na dvodnevnom putu do Zagreba trojica su zatočenika umrla. Nakon dolaska u Zagreb obišao ih je Maks Luburić, nakon čega su prespavali u zatvoru, a sljedećeg dana, uz otpusna pisma, pušteni su kućama. "Došavši kući, rekao sam 'majko došao sam iz pakla'", istaknuo je Palčec, dodavši kako je i njegova supruga bila 30 mjeseci zatočena u ženskom dijelu logora u Staroj Gradišci gdje je rodila sina, koji je nakon 17 mjeseci umro. Na upit je li imao problema zbog svjedočenja u istrazi, Palčec je istaknuo kako je do sada "te mračne dane potiskivao", ali kako ga od početka kaznenog postupka protiv Šakića "sve više progone sjećanja" zbog čega je smršavio i zdravstveno oslabio. Današnjoj glavnoj raspravi bili su nazočni posebni izaslanik američkog predsjednika za provedbu daytonskog sporazuma Robert Gelbard i veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj William Montgomery. Suđenje se nastavlja sutra. (Hina) so/tr gk