SLUČAJ ŠAKIĆ - SVJEDOČIO IVO SENJANOVIĆ

ZAGREB, 20. travnja (Hina) - Svjedočenjem Ive Senjanovića (82) iz Splita danas je na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljeno suđenje Dinku Šakiću, bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu. Senjanović je uhićen sredinom veljače 1941. te odveden u lepoglavsku kaznionicu gdje je ostao do polovice srpnja 1941., nakon čega je odveden u Gospić. Nakon mjesec dana odveden je u Jastrebarsko, a zatim u logor "Danicu" pokraj Koprivnice, gdje je bio zatočen do konca studenoga 1941. kada je sproveden u jasenovački logor, iz kojeg je u siječnju 1942. premješten u logor Stara Gradiška. Početkom svibnja iste godine, s oko 200 zatočenika odvezen je u Beograd, a nakon toga u Beč. Senjanović je uhićen za vrijeme Banovine Hrvatske zbog sindikalne aktivnosti u Splitu. Pritom nije dobio nikakvu sudsku odluku ili presudu.#L# Prisjećajući se zatočeničkih dana u jasenovačkom i starogradiškom logoru, rekao je kako je odmah nakon dolaska u jasenovački logor bio nazočan "užasnom prizoru" kada je vidio skupinu izgladnjelih židovskih logoraša kako pokušavaju gurati vagon. "To su bili sami kosturi", naglasio je Senjanović, dodavši kako je odmah nakon toga vidio ustaše kako "noževima bodu i tuku stotinjak Srba". Napomenuo je kako su ustaše htjele pretući i njegovu skupinu, ali da im je iz zapovjedništva logora to zabranjeno. Senjanović je rekao da je u logoru do siječnja 1942. bio smješten u "K" nastambu, za koju je rekao da je najvjerovatnije dobila naziv po vjeroispovijesti tamo smještenih logoraša katolika. Kako je rekao, uvjeti života bili su vrlo teški, a hrana loša i oskudna zbog čega je bilo pojedinačnih slučajeva umiranja od gladi. Naveo je kako nisu smjeli dobivati pakete od kuće. Po njegovom mišljenju, u jasenovačkom logoru bilo je najviše Srba, zatim Židova. Rome u logoru nije viđao. Prisjetio se Badnjaka 1941. kada je logornik Matijević naredio da nitko ne smije izlaziti iz nastambe. "Po logoru se širila glasina da su ustaše tog dana poduzele akciju likvidacije zatočenika, većinom Srba. Pričalo se da su ih ubili više od stotinu", kazao je Senjanović. Osobno to nije vidio, ali mu je jedan logoraš rekao kako su grobari u jedno skladište donijeli oko 20 do 30 mrtvih tijela. Sljedećeg dana vidio je kako je ustaški stražar letvom pretukao jednog grobara i nakon toga ga ubio hicem iz pištolja. Sjeća se prizora iz siječnja 1942. kada je vidio skupinu Srba koje su ustaše natjerale da pjevaju. "Kada sam im se približio, vidio sam da su bili pretučeni, a na začelju njihove kolone vidio sam saonice na kojima je bilo četiri do pet nabacanih leševa. Saonice su vukle tijelo logoraša, a jedan ustaša je tada natjerao konja da izgazi to tijelo", rekao je Senjanović. Nakon dolaska u Staru Gradišku, u siječnju 1942., smješten je u Kulu, a zatim prebačen u samicu. Kako je rekao, higijenski su uvjeti bili iznimno loši, a vladala je dizenterija i tifus. "Ja sam bolovao od pjegavog tifusa", dodao je. Kao posebno traumatično iskustvo izdvojio je događaj kada je u travnju 1942. ustaški natporučnik Gadžić iz postrojene skupine izdvojio dvadesetak logoraša i odveo ih u jednu samicu, te naredio da im se ne daju hrana i piće. "Ljudi su postupno umirali. Bilo je strašno slušati njihova zapomaganja", rekao je Senjanović, naglasivši pritom kako je deset godina nakon rata imao "noćne more" zbog Stare Gradiške. Kako je naglasio, logoraši su se u starogradiškom logoru slobodno kretali, a u jasenovačkom samo oko nastambi u kojima su živjeli. Ne zna koliko je ukupno bilo logoraša kao ni imena zapovjednika obaju logora. Od ustaških časnika sjeća se jedino Maksa Luburića koji im je u Zagrebu održao govor kako zatvorenike "stare Jugoslavije" neće likvidirati, već uputiti u radni logor, i Ljube Miloša kojeg je vidio u Staroj Gradiški uoči puta u Beograd. Zahvalivši na organizaciji svoga dolaska i odlaska sa suda, Senjanović je rekao kako nije imao neugodnosti zbog svjedočenja, dodavši da sudski poziv i svjedočenje ne tretira kao uznemiravanje, nego kao svoju obvezu. Suđenje se nastavlja sutra. (Hina) so sšh