SLUČAJ ŠAKIĆ - SVJEDOČIO DERVIŠ SARAĆ

ZAGREB, 7. travnja (Hina) - "Vidio sam kako je zapovjednik logora optuženi Dinko Šakić s tri hica ubio dr. Milu Boškovića", rekao je Derviš Sarać (74) svjedočeći u nastavku suđenja bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, Dinku Šakiću, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Sarać je uhićen zbog ilegalnog posjedovanja oružja i suradnju s partizanima u siječnju 1944. u Banja Luci. U svibnju iste godine prebačen je u Staru Gradišku, a nakon mjesec dana odveden je u jasenovački logor u kojem je bio zatočen do veljače 1945.#L# Šakića je vidio u logoru nekoliko puta, ali ne zna točno do kada je bio zapovjednik. Opisujući događaj od 20. rujna 1944., svjedok je izjavio kako je, nakon postrojavanja na nastupu, pročitana presuda ustaškog Prijekog suda za "logorsku organizaciju" dr. Boškovića. Kako je rekao, ustaše su počele s vješanjem, a Nikolu Pejnovića, koji mu se prije vješanja nasmijao, objesili su na dva metra udaljenosti od njega. Sedam do deset metara od njega na maloj uzvisini stajao je Šakić, a pola metra ispod njega Bošković. "Šakić je tada Boškoviću rekao kako ga cijeni kao čovjeka i stručnjaka, te da bi mu trebala biti čast što će ga kao zapovjednik logora osobno ubiti", naglasio je svjedok. Po njegovim riječima, Šakić je tada izvadio pištolj i ispalio tri hica u Boškovića koji je pao na leđa. "Sve sam dobro vidio. Prvi metak je Boškovića pogodio između nosa i sljepoočnice, drugi između lijevog oka i uha, a za treći ne znam je li ga pogodio", kazao je Sarać. Šakić je, nastavio je Sarać, nakon toga naredio ustašama da jednog apotekara iz ustaške bolnice, također člana "logorske organizacije", objese, a kada ga je ovaj molio za milost, Šakić mu je odgovorio:"Ti si kriv što sam morao ubiti najbolje ljude u logoru". Tog apotekara je prije tog događaja vidio kako razgovara sa ustašom koji je sljedećeg dana pobjegao u partizane, odnijevši sa sobom izvješće "logorske organizacije". Tom je prilikom, po Saraćevim riječima, obješeno oko 18 zatočenika. Dan prije likvidacije "Boškovićeve grupe" nasuprot bolnice u Jasenovcu vidio je na stupovima obješenog natporučnik Nemeta, upravitelja ustaške bolnice, njegovu suprugu i još neke ustaške časnike i logoraše koji su radili u bolnici. Šakića je vidio i na nastupu povodom bijega jednog logoraša koji je u bijegu ubio ustaškog stražara. Na tom je nastupu radi odmazde izdvojeno 50 zatočenika, tvrdi Sarać. Po njegovim riječima, tjedan dana nakon vješanja "Boškovićeve grupe" sazvan je novi nastup na kojem je, nakon čitanja presuda Prijekog suda, zastavnik Zrinušić osobno objesio pet četnika. Ne sjeća se da li je Šakić bio nazočan tom vješanju, ali tvrdi da su za njegovog zapovijedanja logorom na Gradini likvidirane tri skupine muslimanskih seljaka dovedene iz bosanskih sela. Svjedok se sjeća kako je tih dana, odlazeći po hranu u kuhinju, vidio trojicu na stablu obješenih logoraša. Mjesec dana po dolasku u Staru Gradišku, Sarać je prvi put vidio Šakića. Kako je rekao, na jednom nastupu bio je nazočan Šakić koji je tada rekao da je došao iz Jasenovca kako bi odveo 50 zatočenika. "Izabrao je 49, a nakon što je zatražio još jednog dobrovoljca, ja sam se javio", rekao je svjedok. "Pitao me kako se zovem i odakle sam. Potapšao me po ramenu i rekao da će mi u Jasenovcu biti dobro", izjavio je Sarać. U logoru je određen u građevinsku grupu, nakon čega je odveden u jednu od šest baraka za logoraše. "Pet baraka je bilo prepuno logoraša, zaudaralo je i vladala je dizenterija, trbušni i pjegavi tifus. Smještaj u Gradišci je prema jasenovačkom bio hotelski' ", naglasio je svjedok. U logoru su ih čuvali ustaški novaci. Oni su se, kako je rekao, u početku dobro odnosili prema logorašima, ali su nakon vješanja trojice ustaša, zbog "blagog odnosa" prema zatočenicima, "drastično promijenili svoje ponašanje", naglasio je Sarać koji se u svom iscrpnom svjedočenju jasno prisjećao brojnih detalja, od imena logoraša i ustaša, njihovih dužnosti do datuma likvidacije "Boškovićeve grupe". Rekao je kako se teško radilo po cijele dane. Hrana je bila slaba, pa su mnogi iznemogli izgledali kao kosturi. Njih su, kako je rekao, vodili u zatočeničku bolnicu koja je često "čišćena". Vidio je odvođenje dvije ili tri takve skupine logoraša. Kasnije je iz građevinske grupe prebačen u krojače, a njegova cijela bivša grupa je, kako je izjavio, u "Šakićevo vrijeme" likvidirana. Istaknuo je kako su se i prije "slučaja Bošković" vršile prozivke i izdvajanja logoraša za likvidaciju na "graniku" i Gradini, ali kako je to postalo učestalije prije likvidacije logora, u siječnju 1945. "Za tihih noći mogli smo čuti zapomaganja s Gradine", naglasio je dodavši kako su, digavši crijep na krovu barake, promatrali kako ustaše tijekom cijele noći odvode jednog po jednog logoraša na likvidaciju. "S obzirom na vremenski razmak između svakog odvođenja izračunali smo da se tijekom noći moglo likvidirati od 100 do 150 logoraša", rekao je Sarać. Svjedok je bio nazočan i bičevanju jednog krojača, koji je ustaši bez dozvole iskrojio tri kape. Nakon bičevanja ustaše su ga objesile, dodao je Sarać. Na kraju svjedočenja je istaknuo kako je, od 800 Hrvata logoraša predviđenih za rad u Njemačkoj, među kojima je bio i on, njih 350 u razdoblju od mjesec dana prije polaska umrlo ili ubijeno. Tada je, po njegovom mišljenju, logorom zapovijedao Hinko Pićili. Na upit tužitelja - zamjenika županijskog državnog odvjetnika Janjka Grlića - po kojem osnovu su se ljudi upućivali u logor, Sarać je naglasio kako su Židovi i Srbi, bez suđenja i presude, zatočeni po rasnim zakonima. "Oni su upućivani na neodređeno vrijeme, a Hrvati odlukama upravnih tijela na određeno", naglasio je dodavši kako je on dobio odluku o šestomjesečnoj kazni logora koju je potpisao Andrija Artuković. Punomoćnik brata ubijenog Mile Boškovića, odvjetnik Čedo Prodanović, priložio je prije početka glavne rasprave punomoći za zastupanje još šest osoba, ali je sudsko vijeće odbilo tim osobama priznati status oštećenika. Prodanović ima pravo žalbe o kojoj odlučuje Vrhovni sud. Suđenje se nastavlja sutra, kada će Sarać, koji je zatražio da mu se tijekom svjedočenja ne snima lice, odgovarati na pitanja tužitelja, branitelja Kerna i sudskog vijeća. (Hina) so il