SLUČAJ ŠAKIĆ - SVJEDOČIO GABRIJEL WINTER

ZAGREB, 12. travnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, Dinku Šakiću, nastavljeno je danas na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem Gabrijela Wintera (81) koji je u dva navrata, od kolovoza do prosinca 1941.i od lipnja do listopada 1942., bio zatočen u logoru. O Šakiću ne zna ništa, a za njega je čuo nakon njegovog izručenja Hrvatskoj. "Ne mogu ništa dobro ni loše reći o njemu, jer se vrijeme mog zatočeništva i njegovog zapovjedanja logorom ne podudara", rekao je Winter naglasivši na početku svjedočenja kako je logor prije svega bio "logor smrti, a ne radni logor". "Tamo su dovodili ljude da bi bili ubijeni, a ne preodgojeni", ustvrdio je Winter. Winter je naglasio da je uhićen i doveden u logor zbog svog židovskog podrijetla. Iako mu nije suđeno, nakon prvog uhićenja dobio je odluku o dvogodišnjoj kazni zatvora, odnosno upućivanju u logor. Po dolasku u Jasenovac smješten je sa tridesetoricom zatočenika u privremeni logor koji je bio nekoliko kilometara udaljen od samog logora, kojim je tada zapovjedao Miroslav Majstorović-Filipović. Kako je izjavio, ustaše su iz njegove grupe odmah ubile dvojicu zatočenika, židovske braće Preder, koji su skrivali novac u čarapama. Tom prilikom vidio je i kako je Majstorović osobno iz pištolja ubio logoraša koji je sakrivao komad kruha. Nakon pet mjeseci Wintera je iz logora "izvukla" njegova žena Hrvatica, koja mu je nakon toga rekla da je oslobođen jer je suprug "arijevke", odnosno Hrvatice. U veljači 1942. u Zagrebu je čuo da se Židovi oženjeni "arijevkama" više ne puštaju na slobodu i da ih se ponovno uhićuje. Neko se vrijeme skrivao, ali su ga ponovno uhitili i odveli u logor. U prvo vrijeme radio je kao i drugi logoraši "bjesomučnim tempom, uz jako slabu ishranu". Nakon nekog vremena upućen je u ekonomiju u okviru logora, gdje je radio kao kočijaš. "U to vrijeme život mi je bio nešto lakši nego ostalima", naglasio je Winter. Sjeća se događaja kada ga je, s još četvoricom kočijaša, natporučnik Pudić odveo preko Save na Gradinu gdje je zatekao grupu Roma, koji su kao grobari zatrpavali svježe iskopane rake. U sjećanju mu je i događaj kada je Pudić, nakon povratka iz Gradine, pred njime metkom u glavu ubio mladog Židova iz Pakraca. Napomenuo je kako je, odlazeći na Gradinu, redovito viđao zatočene žene u jednoj, žicom ograđenoj, kući. O njihovoj sudbini ništa ne zna. Winter je naglasio kako su "najstrašniji" bili redoviti nastupi, uglavnom dva puta mjesečno, na kojima su izdvajani slabiji, iscrpljeni logoraši koji više nisu mogli raditi. Izdvojene logoraše likvidirali bi noću. "Kada bi preko Save čuo zapomaganje, znao sam da ubijaju novopridošle logoraše, koji se bore za život, dok su 'stariji', iscrpljeni logoraši, na likvidaciju odlazili mirno", kazao je Winter. Istaknuo je kako su u logor, koji je brojio od 3000 do 3500 logoraša, svakodnevno dolazili novi zatočenici. "Likvidacije nemoćnih i bolesnih vršile su se da bi novi, radno sposobniji zatočenici imali mjesta u logoru", rekao je Winter dodajući da su se masovne likvidacije događale 1942. Masovnije dovođenje zatočenika zbilo se za vrijeme ofanzive na Kozari. Tada su, po njegovim riječima, ženu i djecu odvodili vagonima na kojima je pisalo da je odredište Zemun, dok su mlađe zadržali u logoru. Svjedok je govorio i o dijelu logora po nazivu III C, u kojem su bili smješteni radno sposobni muškarci, uglavnom Romi, koje su ostavljali da umru od gladi i bolesti. Prisjetio se i nastupa na kojem su zbog "nediscipline i neposluha" metkom u glavu ubijena četvorica upravitelja radnih grupa i upravnik logoraša Bruno Diamanstein, koji su imali status tzv. "slobodnjaka", te jedan logoraš doveden iz bolnice. Naknadno je čuo da su ubijene i obitelji tih upravitelja koje su živjele u mjestu Jasenovcu. Winter tvrdi kako ustaše nisu niti pokušavale kriti svoja nedjela. "Svi su mogli vidjeti što se događa na nasipu na drugoj obali Save. Zatočenike bi čamcima prevozili na bosansku stranu gdje bi ih dočekao jedan ustaša koji bi jednog po jednog zatočenika ubijao maljem", izjavio je Winter, naglasivši kako je i njegov stalni stražar, po nadimku "Fotograf", vidjevši to, zaplakao. Iz logora je pobjegao kada je sa nekolicinom logoraša, u pratnji dvojice ustaša, odveden na branje jabuka s druge strane Save. "U jednom trenutku stražari su se odmaknuli, što smo mi iskoristili i pobjegli u šumu", rekao je Winter. Govoreći o stradanju svoje obitelji, Winter je rekao kako su mu dva brata ubijena u Beogradu, treći brat i majka u Zagrebu, a jedna sestra u nacističkom logoru u Češkoj. Druge dvije sestre bile su u partizanima. Jedna od njih je također bila zatočena u jasenovačkom logoru, ali je razmijenjena. Kako je naglasio, i šira obitelj mu je stradala u ratu. Nakon Winterova svjedočenja, sudsko vijeće se povuklo na vijećanje, nakon čega je donijelo rješenje o produženju pritvora za optuženog Šakića. Suđenje se nastavlja sutra. (Hina) so/tr il