ZAGREB, 22. ožujka (Hina) - Pred Raspravnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu danas je u kaznenom postupku protiv Dinka Šakića optuženog za ratni zločin protiv civilnog stanovništva svjedočio Jakov Finci, koji je uhićen kao
19-godišnjak u Sarajevu te početkom ožujka 1942. zatočen u Jasenovcu. Početkom travnja deportiran je u Staru Gradišku odakle je 23. rujna 1944. prebačen u Jasenovac gdje je ostao do proboja zatočenika 22. travnja 1945. Na početku današnje glavne rasprave Finci nije iznio uobičajeni kratki iskaz, rekavši da ostaje kod izjave dane u tijeku istrage, pa je na prijedlog predsjednika Raspravnog vijeća županijski državni odvjetnik Radovan Šantek ispitivao svjedoka. Radi zaštite svjedoka njegovo ispitivanje televizijske kamere snimale su s leđa, pa novinari nisu mogli vidjeti njegovo lice, kako što je to bilo prilikom svjedočenja Dragana Rollera.
ZAGREB, 22. ožujka (Hina) - Pred Raspravnim vijećem Županijskog
suda u Zagrebu danas je u kaznenom postupku protiv Dinka Šakića
optuženog za ratni zločin protiv civilnog stanovništva svjedočio
Jakov Finci, koji je uhićen kao 19-godišnjak u Sarajevu te početkom
ožujka 1942. zatočen u Jasenovcu. Početkom travnja deportiran je u
Staru Gradišku odakle je 23. rujna 1944. prebačen u Jasenovac gdje
je ostao do proboja zatočenika 22. travnja 1945. Na početku
današnje glavne rasprave Finci nije iznio uobičajeni kratki iskaz,
rekavši da ostaje kod izjave dane u tijeku istrage, pa je na
prijedlog predsjednika Raspravnog vijeća županijski državni
odvjetnik Radovan Šantek ispitivao svjedoka. Radi zaštite svjedoka
njegovo ispitivanje televizijske kamere snimale su s leđa, pa
novinari nisu mogli vidjeti njegovo lice, kako što je to bilo
prilikom svjedočenja Dragana Rollera. #L#
Finci je uhićen 14. veljače 1942. u Sarajevu, kako je rekao, zbog
svoga židovskog podrijetla, što je bio i razlog progona njegove
obitelji, koja je cijela nastradala. Prije mu je uhićen otac, koji
je stradao u logoru Krapje. U tijeku 1942. uhićena mu je majka i
sestra, koje su odvedene u njemački logor, gdje su stradale, a brata
koji je bio u partizanima ubili su četnici.
Po riječima svjedoka u Jasenovac je deportiran željezničkim
transportom u kojem je bilo oko 300 ljudi, od kojih osim njega nitko
nije preživio - dva vagona uglavnom židovskih žena i djece te jedan
vagon muškaraca, među kojima je bio i manji broj Srba s Romanije.
"Nikad mi nije data odluka zbog čega sam uhićen. Nisu me nikada na
sudu saslušavali", izjavio je Finci, dodavši da je u logorskoj
pisarni doznao da je osuđen na tri godine logorskoga zatočeništva.
Prilikom drugoga boravka u Jasenovcu, kada je zapovjednik bio Dinko
Šakić, Finci se sjeća javnog nastupa i vješanja trojice zatočenika
koji su prethodno mučeni. Po riječima svjedoka tome je bio nazočan i
optuženi Šakić, koji je tom prigodom održao govor, rekavši kako iz
logora "ni ptica ne može pobjeći, jer je hermetički zatvoren". Po
sjećanju svjedoka jedan je logoraš prije vješanja rekao "zbogom
djeco moja", na što je Šakić odgovorio "zašto prije nisi mislio na
djecu". "Nakon osam dana, zbog toga što je sašio jednom ustaši kapu
bez dopuštenja, obješen je na istom mjestu jedan 20-godišnji
židovski krojač. Tom vješanju nije bio nazočan Šakić, ali sam
uvjeren da je znao za to, kao zapovjednik logora", izjavio je Finci,
dodavši kako su zatočenici u travnju 1945. na istom mjestu gdje je
Šakić rekao da je logor "hermetički zatvoren" izveli proboj iz
logora. Finci se sjeća i zatočenika Alberta Izraela, koji je
obješen visio dva dana.
Nakon dolaska u Jasenovac Finci je radio kao grobar. Sjeća se da su
za deset dana zakopali oko tri tisuće ljudi, "koje su ubijali ili su
umrli", kako je rekao, "zbog naglih promjena". Kod dolaska u
Jasenovac zatočenicima su oduzimali zlato i nakit, a u tunelu
ciglane i osobne stvari. Tko je imao ljepše odjelo skinuli bi mu ga i
dali da obuče nekakve krpe, izjavio je Finci.
Posebno je svjedočio o jesenskim likvidacijama, koje su se
provodile nakon jesenskih poljoprivrednih radova. Tako je u
listopadu 1944. po popisima izvršena masovna likvidacija logoraša,
koja je trajala 20 dana, pa je prekinuta i onda nakon dvadesetak
dana opet nastavljena u trajanju od 15 dana, kad više nije bio
zapovjednik Dinko Šakić. Tom prilikom je ubijeno oko dvije tisuće
ljudi, kazao je Finci. "Popise za likvidicaju radili su danju u
pisarnici. Noću su logoraše odvodili u skladište, gdje su ih
skidali do gola te vezane žicom vodili na obalu Save, gdje su ih na
graniku s dizalicom dizali, rasporili im trbuh i bacali u Savu",
izjavio je Finci.
Po Fincijevim riječima iz njegove postolarske skupine likvidirano
je pet do šest ljudi. Sjeća se braće Levi, Samuela Altarca, Rafaela
Fincija i Jozefa Papića i nekolicine Srba.
Svjedok je govorio, iako tome nije bio nazočan, o likvidaciji dr.
Mile Boškovića i "nastupu" nakon ubojstva zatočenika Wollnera,
kojeg su pijane ustaše ubile u Bosanskoj Dubici, gdje su ga odveli
da im svira harmoniku. Pričalo se da je Šakić tom prigodom tražio da
mu se donese popis zatočenika te da je odvedeno 25 zatočenika,
Židova, kao i da je osobno streljao dva logoraša, kazao je Finci.
"Nakon dolaska u logor čuo sam da je Dinko Šakić bio u prijekom sudu,
koji je osudio Boškovića te ga osobno ubio", izjavio je svjedok,
dodavši kako je Šakić rekao: "Ti si se dobro držao u istrazi, okreni
se, zaslužio si da te streljam, a ne vješamo". Ostali iz Boškovićeve
skupine, po Ficijevom saznanju, bili su obješeni.
Govoreći o hrani, rekao je, da je bila izuzetno loša, a nakon
Boškovićeva slučaja se i pogoršala. Dva mjeseca smo dobijali juhu
od repe, pokvareni kiseli kupus bez kruha, napomneuo je dodavši da
se nakon nekog vremena nešto poboljšala. "Pomoć su nam bili paketi
koje su logoraši dobijali od Crvenog križa, Židovske općine iz
Zagreba i obitelji. Dobijao sam mjesečno po dva puta pakete.
Uglavnom suhe hrane i voća. Bilo je ljudi koji nisu dobijali ništa.
Zbog loše hrane mnogo je ljudi umrlo", izjavio je Finci, dodavši da
se zbog toga krala hrana, iako je to bilo kažnjivo smrću. "Ustaše su
znale ubiti zatvorenika zbog jednog krumpira", rekao je.
Po riječima Fincija u Staroj Gradiški prebolio je tifus, trbušni
tifus, malariju, upalu podrebice i dizenteriju, a u Jasenovcu
prehlade.
"Ustaše su se jednako ponašale u Staroj Gradiški i Jasenovcu. Tuče,
maltretiranja i ubijanja bili su svakodnevni. Sjećam se patoloških
osoba kojima nije mogao proći dan da nekoga ne istuku. To su bili
ustaški profesionalni batinaši, među kojima je bio i jedan
zatočenik-konfident Stevo Bašić. Hodali su logorom i tukli ljude
bez razloga", izjavio je Finci.
Od zapovjednika jasenovačkog logora Finci se sjeća Ljube Miloša,
Miroslava Filipovića Majstorovića, a u Staroj Gradiški Mile
Oreškovića, Nikole Gadžića, Stjepana Bosaka i Joze Stojčića.
"Za Dinka Šakića za dvije i pol godine zatočeništva u Staroj
Gradiški nisam čuo. Ne znam kad je postao zapovjednik logora u
Jasenovcu, jer sam ga u rujnu tamo i zatekao, što je bio do polovice
studenoga 1944. Čuo sam da je Šakić ranije vodio opći odsjek te da je
s tog mjesta unaprijeđen u zapovjednika. Taj opći odsjek je vodio
evidenciju logoraša. Podatke o primanju u logor, otpuštanje i sl.
Nakon Šakićeva odlaska iz logora više za njega nisam čuo", izjavio
je.
Početkom travnja sjeća se da je u jasenovački logor došao Luburić
kako bi organizirao likvidaciju logora. "Luburić je tada u
Jasenovcu i na Gradini organizirao iskapanje i paljenje kostiju
logoraša", izjavio je, dodavši kako je 21. travnja 1945.
"likvidiran" ženski dio jasenovačkoga logora te da je oko 800 žena
odvedeno u Gradinu. Po riječima Fincija u bijegu iz logora
sudjelovalo je oko 1500 ljudi, a ostalo ih je živo sedamdesetak.
(nastavlja se)
(Hina) mc/so im