FR-ZLOČINI-SUĐENJA-USTAŠE FR 19.III. LE MONDE SUĐENJE D. ŠAKIĆU FRANCUSKALE MONDE19. III. 1999.Teška svjedočenja protiv Dinka Šakića, zapovjednika ustaškoga koncentracijskoga logora u Hrvatskoj"'Najgori dio logora bio je 3C, gdje nije
bilo baraka. Zatočenici su tamo spavali pod vedrim nebom i gladovali su. Jednoga su muškarca uhvatili u bodljikavoj žici pri pokušaju bijega, a u njegovim su džepovima pronašli komadiće ljudskog mesa'. Dragan Roller, 75-godišnjak, govori odmjereno, s rukama na polici klupe za svjedoke. I više od 55 godina poslije, taj bivši hrvatski partizan svjedoči u zagrebačkom Županijskom sudu o tome kako je izgledao ustaški koncentracijski logor u Jasenovcu, u kojemu je bio dva puta zatočen između 1942. i 1945. Na samo nekoliko metara od njega, na lijevo, između dva čuvara, sjedi Dinko Šakić, čovjek koji je bio zapovjednik toga logora, optužen za 'zločine protiv čovječnosti', a lice mu pokrivaju široke četvrtaste naočale. Dinko Šakić se povremeno smije i kima glavom.Dragan Roller priča o oskudici, o prisilnim radovima, vješanjima, o tome kako su ustaški čuvari noću iz bolnice odvodili zatočenike kako bi ih ubili, kako su odjeću svojih žrtava bacali u jednu od
FRANCUSKA
LE MONDE
19. III. 1999.
Teška svjedočenja protiv Dinka Šakića, zapovjednika ustaškoga
koncentracijskoga logora u Hrvatskoj
"'Najgori dio logora bio je 3C, gdje nije bilo baraka. Zatočenici su
tamo spavali pod vedrim nebom i gladovali su. Jednoga su muškarca
uhvatili u bodljikavoj žici pri pokušaju bijega, a u njegovim su
džepovima pronašli komadiće ljudskog mesa'. Dragan Roller, 75-
godišnjak, govori odmjereno, s rukama na polici klupe za svjedoke.
I više od 55 godina poslije, taj bivši hrvatski partizan svjedoči u
zagrebačkom Županijskom sudu o tome kako je izgledao ustaški
koncentracijski logor u Jasenovcu, u kojemu je bio dva puta zatočen
između 1942. i 1945. Na samo nekoliko metara od njega, na lijevo,
između dva čuvara, sjedi Dinko Šakić, čovjek koji je bio
zapovjednik toga logora, optužen za 'zločine protiv čovječnosti',
a lice mu pokrivaju široke četvrtaste naočale. Dinko Šakić se
povremeno smije i kima glavom.
Dragan Roller priča o oskudici, o prisilnim radovima, vješanjima, o
tome kako su ustaški čuvari noću iz bolnice odvodili zatočenike
kako bi ih ubili, kako su odjeću svojih žrtava bacali u jednu od
baraka, da su obale Save postale mjesto na kojima se klalo, parala
utroba, da zatočenici više nisu imali snage da ustanu na prozivku pa
su ih klali zbog toga i da su leševi visjeli po rasvjetnim
stupovima. I priča satima.
U dvorani suda, tijekom prvoga saslušanja svjedoka, bilo je malo
ljudi. Nekoliko predstavnika židovske, romske, srpske zajednice i
nekoliko članova obitelji žrtava. A ima i onih bučnijih, koji sjede
vrlo blizu Šakića, a radi se o pristašama stranaka krajnje desnice
koji glasno komentiraju i toplo pozdravljaju optuženika svaki put
kad ulazi u sudnicu.
Šakićev odvjetnik Ivan Kern ne štedi svjedoka i otkriva što će biti
strategija obrane: narušiti povjerenje u stare svjedoke čije
uspomene mogu biti pune rupa ili čak proturječne. 'Gospodine
Roller, jeste li sigurni u točan datum tih događaja? Jeste li sve to
vidjeli vlastitim očima ili Vam je to netko ispričao? Kako možete
biti sigurni da je čovjek kojega ste vidjeli zaista bio Dinko
Šakić?'
Na kraju, odvjetnik se diže i pokazuje jedan dokument, a Dragan
Roller, neugodno iznenađen, ne vjeruje svojim očima pri pogledu na
taj list papira. Riječ je o fotokopiji plakata za kazališnu
predstavu u kojoj su 1944. glumili zatočenici ustaškoga logora
nedaleko od Jasenovca, u Staroj Gradiški. A Dinko Šakić se smije.
Prema predstavnicima Centra Simon Wiesenthal, koji je imao vrlo
veliku ulogu pri traženju Dinka Šakića 1998. u Argentini, ovo
suđenje, koje Hrvatska želi prikazati kao znak njezina
napredovanja prema 'pravnoj državi', ima veći broj nedostataka.
Ponajprije, u optužnici se ne rabi riječ genocid. Drugo, od
četrdesetak svjedoka, samo je njih četvero pozvano iz sadašnje
Jugoslavije, a samo jedan iz republike srpske (Bosna), a treba
znati da su Srbi bili najbrojnije žrtve Jasenovca. Prema nekim
izvorima, glavni dokazi o ustaškom logoru smrti navodno se nalaze u
Beogradu i nisu dostupni. U strahu od represije, budući da su još
žive uspomene na rat koji je trajao od 1991. do 1995., srpski
svjedoci navodno su odbili doći u Zagreb i govoriti na suđenju. A
ostali, oni u Hrvatskoj, navodno su izloženi zastrašivanju i
prijetnjama. Jednako tako, nema ni jednog muslimana ili Gigana među
pozvanim svjedocima. Na zahtjev židovskih organizacija na kraju su
u ponedjeljak ipak pozvali i dva svjedoka iz Izraela.
Taj nedostatak dokaza zaslužan je za oslobađanje supruge Dinka
Šakića, Nade, koja je također bila izručena, iako su je preživjele
zatočenice opisale kao jednu od najgorih čuvarica ženskoga logora u
Staroj Gradiški koja je noću vlastitim rukama davila zatočenice.
Centar Simon Wiesenthal početkom ožujka dostavio je nove dokumente
pokušavajući opet pokrenuti suđenje Nadi Šakić. Suđenje Šakiću
moglo bi potrajati do sredine svibnja, a optuženik bi mogao biti
osuđen na dvadeset godina zatvora, najstrožu kaznu predviđenu u
hrvatskom zakonodavstvu", piše posebna dopisnica lista Natalie
Nougayede.