IT CORRIERE 7.IV.NEODLUČNO-INTERVIEW

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 7. IV. 1999. 'Ovom neodlučnom akcijom završit će se kao u Vijetnamu' "(...) Govori Charles Horner, višestruko odlikovani američki general koji je vodio savezničku zračnu ofenzivu tijekom Zaljevskoga rata. 'Srbi imaju legendarnu otpornost i borit će se do posljednjeg čovjeka', objašnjava Horner Corriereu, 'nisu ih uspjele pobijediti 22 nacističke divizije tijekom posljednjeg svjetskog rata, a i danas nije problem u tome koliko su Srbi spremni pretrpjeti već koliko će jedinstven i odlučan NATO uspjeti ostati'. - Bojite li se podjele unutar njega? = Zabrinjava me promjenjiva talijanska politička situacija, no vaša je vojska čvrsto iza NATO-a. Glasno kritiziranje dio je demokracije, premda si niti jedna danas umiješana zemlja ne može dopustiti da se povuče jer od ovog ključnog ispita ovisi sama budućnost NATO-a. - Kako ocjenjujete zračnu kampanju u Jugoslaviji? = Slabom i nedovoljnom. Uspjeh tepih-napada napada 'Desert Storma' pokazao je ispravnost filozofije Colina Powella: 'Najveća snaga u najkraćem mogućem vremenu'. U Vijetnamu je taktika stupnjevanja napada doživjela neuspjeh. A u Jugoslaviji se događa to isto. Napadati pomalo može smanjiti broj civilnih žrtava, no produljuje rat, i na kraju povećava broj mrtvih. - NATO kaže da ih je zakočilo loše vrijeme. = Izlike. Problem je u tome da NATO postoji toliko dugo da je s vremenom njegova zapovjedna struktura razvodnjena kompromisima. Do toga da je čak postao više politička no vojna organizacija. Politički račun diktirao je jednu anemičnu zračnu kampanju. Iz straha od dugog popisa mrtvih na naslovnicama listova, pored fotografija Beograda, europske prijestolnice, koji gori. Jer jedna je stvar ubijati Arape, Afrikance i Kineze, a druga bijele kršćanske Europljane. To govorim sa žaljenjem, ali tako jest. - Je li potrebna intervencija kopnenih snaga? = Nismo s dovoljno jasnoće odredili političke ciljeve da bi znali mogu li se oni vojno postići. Podcijenili smo fanatizam Srba i njihovu snagu. Dali smo se zavesti uspjesima u Bosni, koji su bili mogući zahvaljujući istovremenom hrvatskom kopnenom napadu. - Postoje li paralele s Irakom? = Ne. Prije intervencije kopnenih postrojba, 1991., Iračani su išli Rusima kako bi objasnili da su se spremni povući iz Kuvajta. Bagdad je bio okupator i znao je da je u krivu, dok Srbi brane ono što smatraju svojom svetom domovinom, koju je stranac samovoljno napao. Kopnene snage u Iraku zapravo nisu bile nužne, iskoristili smo ih samo da bi uništili neprijatelja i njegovo naoružanje. Jugoslavenski napadi poslužili su samo tome da ujedine Srbe, ojačaju Miloševića i uvrijede Rusiju. Držati je izvan toga bila je neoprostiva pogrješka." Razgovor je vodila Alessandra Farkas.