IT LA REPUBBLICA 4. IV.-PITANJA O INTERVENCIJI

ITALIJA LA REPUBBLICA 4. IV. 1999. Slabi saveznici Amerike Eugenio Scalfari među inim piše: "Ovaj čudni rat kojega nitko nije objavio, kojega bi svi željeli što prije dovršiti i za kojega nitko ne zna kako će završiti, u međuvremenu je prouzročio dramatičan razdor u svijesti cijelog zapadnog svijeta. Je li se moglo pasivno pratiti neljudsko progonstvo stotina tisuća osoba, teroriziranih i izgladnjelih, koje za sobom ostavljaju već razoren život, a pred sobom imaju život bez korijena, nesiguran, bijedan; je li se moglo pratiti takav očajnički prizor, a da se ne reagira na neki način, da se nešto ne uradi i prekine ova pripremljena i nemilosrdno provedena epizoda?(...) No tu počinju druga pitanja koje nije moguće otjerati stereotipnim upozorenjem 'u ratu smo pa je i sama sumnja malodušnost'. Tu riječ , malodušnost, ne želimo ni čuti.(...) 1. Zašto je Milošević odbio sporazum iz Rambouilleta? Taj bi sporazum zapravo autonomiju Kosova pretvorio u rađanje jedne mini- države pod izravnom zaštitom snaga NATO-a. To je razlog Miloševićeva odbijanja, i od tog je trenutka etničko čišćenje poprimilo razmjere koje prije nije imalo. 2. Rusija je glasovala protiv nazočnosti snaga NATO-a na Kosovu. Je li učinjeno sve što je bilo potrebno kako bi se našao kompromis uz kojega bi mogla pristati i Moskva? 3. Tada je NATO odlučio započeti bombardiranja, pošto je Miloševiću dao ultimatum za potpisivanje rambouilletskog sporazuma. Je li u Vijeću NATO-a bilo rasprave o strategiji koju bi trebalo slijediti u slučaju da bombardiranja ostanu bez učinka? 4. D'Alema je za posjeta Washingtonu Clintonu postavio to pitanje, no odgovor je bio: 'Nastavit ćemo bombardirati sve dok Milošević ne popusti'. Kojim je strateškim razmatranjima podupirao taj odgovor? 5. I najnespremnijem promatraču bilo je očito da će zračna ofenziva ubrzati i uvećati operaciju etničkog čišćenja na Kosovu. Je li Vijeće NATO-a koje je donijelo odluku o vojnoj akciji raspravljalo o tom aspektu problema? I ako je raspravljalo, je li zacrtalo odgovarajuću strategiju prihvata i pomoći? 6. Događaji posljednjih dvanaest dana, otkako je započela vojna akcija, i otkako je na nju odgovoreno etničkim čišćenjem, dokazuju da ni NATO, ni UN, ni Europska unija nisu pripremili djelotvoran plan prihvata i pomoći.(...) Možda su predvidjeli, ali se nisu za to pobrinuli; do sada se na granicama Makedonije i Albanije nije vidio nijedan šator, nijedan pokrivač, niti jedna boca mlijeka, koji bi došli od odgovarajućih UN-ovih ili EU-ovih tijela za pomoć. Kako to? 7. Srpska vlada se služila sramotnim dezinformiranjem o svemu što se događa na Kosovu. Zapovjedništva NATO-a su sa svoje strane činila to isto. Pojedine epizode osporili su glavni američki i europski listovi, no djelotvornost tih pobijanja bila je jednaka ništici. Od Miloševića to se moglo i očekivati. Da li i od NATO-a? 8. Clinton unatrag tri dana govori o uspostavljanju NATO-ova protektorata na Kosovu kad Milošević ustukne. Da li se o tom nacrtu raspravilo s drugim članicama Saveza? 9. Već se ustrajno govori o pojačavanju NATO-ove operacije slanjem postrojba na teren. Je li Vijeće NATO-a ispitalo tu mogućnost? Na Kosovu ne postoji pješaštvo uporedivo s onim hrvatskim u Bosni. Razlika je izrazita. Je li razmotrena? Ili se pak radije problem stavlja na stranu, nadajući se čudu, da bi se potom, u slučaju da se čudo ne dogodi, moralo odlučivati pod pritiskom svršenog čina i situacije koja više ne dopušta druge izlaze?(...) Ako želimo izići iz ove goleme zbrke treba uključiti Rusiju u pregovore, napraviti danas ono što je trebalo napraviti prije nekoliko mjeseci, u nadi da će Rusija uložiti sve napore i da njezini napori nešto još vrijede. No ako bi se i taj put pokazao zapriječenim, vjerojatno je jedini neizbježni i djelotvorni izlaz intervencija na terenu koja bi bila ograničena na humanitarnu pomoć koju bi, međutim, pratile međunarodne vojne snage izabrane izvan NATO-a. Europa treba zajednički pritiskati za postizanje tih ciljeva. 'Odlučna snaga' rođena je tri mjeseca nakon rađanja eura. Nije zlonamjerno pomisliti da je među njezinim ciljevima bio i onaj da se još više oteža i udalji izgradnja političke i vojne Europe. Igra koja se igra sigurno je ona pomoći i preživljavanja kosovskih Albanca, sigurno je i ona nužnost da se Miloševiću odrežu nokti, sigurno je i ona racionalnije i čvršće balkanske pacifikacije, no to je i igra, nemojmo to zaboraviti, za ulogu Europu, njezine autonomije u Savezu ili potvrđivanje njezine podređenosti", piše Eugenio Scalfari.