IT LA REPUBBLICA 23.III.-STANJE U SRBIJI

ITALIJA LA REPUBBLICA 23. III. 1999. Miloševićeva duga noć "(...)Tijekom posljednjeg vikenda srpska je vojska pokrenula ofenzivu kako bi 'očistila' područja uz ceste na Kosovu.(...) Drugim riječima, Milošević nema nikakvu namjeru pokrajinu prepustiti NATO-u. Ako ne poklekne tijekom ovih sati, rat je siguran. Kako bi pokazao da ima zemlju uz sebe, barem onu službenu, Milošević je za danas sazvao sjednicu srpske skupštine. Oporba predlaže da se popusti kako bi se izbjegao rat, no ona je napustila posljednje izbore i raspravu će pratiti sa svojeg brežuljka Aventina. Za predaju su i dvije male stranke umjerenih nacionalista, od kojih jedna sudjeluje u vrlo širokoj većini koja podupire Miloševića. To su nevažne snage i neće biti nikakav problem režimu, kojega podupiru Miloševićevi socijalisti, komunistička partija njegove supruge i Šešeljevi fašisti. Komunistička partija raskrsnica je svakog, i nepoštenog, posla koji se organizira u Srbiji: no te popratne djelatnosti ne sprječavaju Bertinottija da tu kliku pozove na svaki kongres stranke 'Rifondazione comunista', uključujući i onaj posljednji. Socijalisti (koji su također pozvani na kongres Rifondazionea) nikada nisu postavili pitanje vlasti vođe, niti kad je ovaj organizirao sramotan rat u Bosni. Fašisti su okupljeni u jednu stranku melodramatičnih razmetljivaca. Gianfranco Fini (čelnik stranke Aleanza nazionale op.p.) išao je u Beograd da bi se susreo s njihovim vođom, Šešeljem, megalomanom koji je nudio Istru Italiji, kao da je uistinu mogao njome raspolagati: no Fini je barem imao mudrosti da prekine kontakte s tim balkanskim rasistom. Što će Milošević učiniti u ovim ključnim trenucima? On već izgleda nesposoban poduzeti bilo kakvu inicijativu. Bilo da je do njegove zakočenosti došlo zbog nesposobnosti ili zbog panike, predsjednik Jugoslavije nije ništa pokušao kako bi izišao iz kuta u kojega ga je satjerala Madeleine Albright.(...) Kako će reagirati Srbi? Unatoč tomu što su Srbi u međunarodnom imaginariju barbarski i krvoločan narod, oni su u stvarnosti razmjerno mirno društvo. Nikad nisu izravno upoznali užase jugoslavenskog rata, kojega su uvijek vodili preko svojih kolonijalnih vojnika unovačenih među bosanskim Srbima ili među srbijanskim urbanim kriminalom. Što se tiče Kosova, ono je danas 'srpska sveta zemlja' za prolaznike i prosvjednike koji svake večeri u stotinama prolaze televizijom. No pitajući ih, lako se otkriva da nitko od njih nije nikad bio u hodočašću svetim manastirima.(...) No sumnja da bi cilj NATO-a bio Milošević ublažava gorčinu mnogih. Koliko ih se želi boriti za Kosovo? Čini se, ne mnogi. U Beogradu većina rezervista nije odgovorila na poziv u vojsku. Hoćete li braniti domovinu?, upitao je jedan list jednog vođu studentskog pokreta. A ovaj, bistar momak, odgovorio je: 'Jasno. No pod jednim uvjetom: da na prvoj crti vidimo Miloševićeva sina'", piše Guido Rampoldi.