US NYT 1.IV. TKO GUBI NATO?

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 1. IV. 1999. Tko gubi NATO? "Vojni je cilj NATO-a bio jasan: 'degradirati' sposobnost Srbije da Albance istjera iz njihove pokrajine, s Kosova. Jaka degradacija. Nakon tjedan dana Miloševićeva rata čišćenja, trećina neželjenog stanovništva je istjerana, mnogi civili ubijeni, a Oslobodilačka vojska Kosova desetkovana. Nakon mnogih prijetnja, NATO je započeo sporu akciju, a Srbija koja djeluje brzo dobiva rat. Zašto? Jedan je od razloga to što je Clintonovo obećanje, koje se ravna po anketama i potpuno je nepotrebno, kako kopnene snage neće biti upotrijebljene, ohrabrilo srbijanskog diktatora. Drugi je razlog to što je naša oprezno organizirana zračna kampanja usredotočena na srbijansku zračnu obranu, štiteći tako naše pilote, umjesto da bude kombinirana s napadima na srbijanske kopnene snage dok one brzo provode svoje divljačko čišćenje. S obzirom na sedam dana poraza, NATO će sada kazniti Srbiju bombardirajući vladine zgrade u Beogradu. To bi moglo očuvati naš ponos, no jednaka neugodnost - evakuacija Pentagona - ne bi zaustavila američku sposobnost vođenja rata. Bombardiranje beogradskog stožera samo će ojačati srbijansku patriotsku potporu Miloševiću. Izložit ćemo se i većim rizicima leteći niže nad Kosovom. To bi 400 tenkova i oružje teškoga topništva koji sada granatiraju gradove moglo uništiti, no neće zaustaviti panični egzodus koji su potaknuli ljudi s puškama. Zapad to ostavlja u klasičnom vijetnamskom položaju: Srbija, manja sila, bori se za pobjedu, dok NATO, supersila, pojačava svoje napade žudeći da što prije riješi stvar. Da bismo prekinuli brutalnu unutarnju agresiju protiv nevinih, moramo prekinuti uzorak koji se ponavlja. Na bojišnici, u pozadini taktičkih zračnih napada na rat čišćenja, NATO-ovi bombarderi trebali bi zamračiti Beograd. Uklanjanje struje omelo bi vojne komunikacije i podsjetilo srbijanske čelnike na veće ljudske teškoće koje nanose upravo njihove zapovijedi glede Kosova. Zatim bismo trebali ciljati industrijska postrojenja oko Beograda i Niša i potopiti sve srbijanske brodove. Kopnene snage? Slika tijela u vrećama za Billa Clintona je anatema, unatoč njegovim prijetnjama zbog genocida. Bez njegove volje da od Kongresa zatraži da se na Kosovo pošalju kopnene snage, Europljani, pa čak ni Turci, neće ići na naciju koja se krvavo borila protiv Hitlera i zaustavila Staljina. Ono što se može učiniti jest da se NATO-ove kopnene snage okupe u blizini albanskih i makedonskih granica, štiteći i uvježbavajući gerilske snage OVK-a. Sama prisutnost pet naoružanih divizija u blizini, pripremljenih na akciju pod zračnom prevlasti, radikalno bi promijenila lokalnu jednadžbu moći. Gospodarski bol može biti nanesen otimanjem srbijanske imovine diljem svijeta kako bi se pomoglo uzdržavanje izbjeglica. Psihološki rat sa Srbima, do kojih sada stiže samo Miloševićeva propaganda, može biti vođen putem radija, letaka, čak i interneta. Jednako tako kao što će se rascjepi dogoditi i u NATO-savezu, trebalo bi iskoristiti i politička razilaženja u početnoj srbijanskoj solidarnosti. Što se diplomacije tiče, zaboravite Ruse. Za njih Kosovo pod srbijanskom vlašću znači isto što i zadržavanje Čečenije pod ruskom vlašću. Primakovljev ministar vanjskih poslova Igor Ivanov ovoga je tjedna izjavio kako bi dužnosnike NATO-a, ne srbijanske ubojice, trebalo suditi kao ratne zločince zbog njihova 'neprikrivena genocida'. Umanjivati moć NATO-a dugoročni je ruski interes; Primakov ne može biti naš posrednik. Naš bivši politički cilj - autonomno Kosovo u okviru Srbije - prevladan je zločinima. Ponuda koju smo iznijeli u Rambouilletu otpada. Saveznici bi se sada trebali zalagati za odvojeno Kosovo i trebali bi biti voljni razmatrati plan odcjepljenja koji Srbiji dopušta da zadrži svoje povijesne dijelove Kosova, no većinu područja koju dugo naseljavaju Albanci pripaja Albaniji. Nakon svoga pobjedničkoga prvog tjedna, Milošević za to neće niti čuti. Vidi ono što se nije dogodilo Iraku Sadama Huseina i logički pretpostavlja da se njegovoj Srbiji neće dogoditi ništa ozbiljno. Još nismo došli do kraja početka. No, nakon obuzdavanog strateškog i taktičkog bombardiranja; nakon gospodarske blokade i otimanja imovine što tišti njegove političke pristaše; nakon gomilanja postrojba na Miloševićevim granicama koje štite od onih koji traže osvetu i koji bi mogli staviti tenkove u pogon kako bi osigurali zaštićene prostore za nevine - nakon svega toga, kad gomile u Beogradu koje su bile euforične počnu gunđati o nestašici i izolaciji, osvajač nenaoružanog Kosova mogao bi biti skloniji trgovati komadićem zemlje za mir s Europom," piše William Safire.