US WT 22. III. BOMBARDIRATI ILI NE?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 22. III. 1999. Bombardirati ili ne? "Predsjednik Clinton vjerojatno je mislio kako je u petak svoje stajalište o vojnoj intervenciji na Kosovu iznio na najbolji mogući način. I, mora se priznati, veliki dio onoga što je Predsjednik kazao doista je točno. 'Grješaka ne smije biti', kazao je Predsjednik u svojoj prvoj rečenici govora na tiskovnoj konferenciji. 'Ako mi i naši saveznici nemamo volje djelovati, bit će još pokolja. Kad se radi o agresorima na Balkanu, oklijevanje je dopuštenje za ubijanja.' Tome se teško usprotiviti. Problem je, naravno, u tome što SAD i njezini saveznici, kad se radi o tvrdoglavom srbijanskom čelništvu i krizi na Kosovu, glume Hamleta, razgovarajući sami sa sobom u beskonačnost o uporabi sile protiv Srbije, u tom procesu poništavajući vjerodostojnost već više od godinu dana. Prva srbijanska ofenziva dogodila se prošle veljače, a prva mobilizacija zračnih snaga NATO-a u tom području prošloga proljeća. Zatim su se dogodile vježbe zračnih snaga nad Albanijom koje su bile zamišljene tako da naglase ozbiljnost NATO-a (Srbima je to pokazalo upravo suprotno). Zatim su prošloga svibnja počeli pregovori koje je predvodio američki izaslanik Richard Holbrooke koji je mislio kako je uspio ugovoriti sporazum sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem. U jesen, Srbi su se ponovno prihvatili ubijanja izazivajući dodatne prijetnje. Otkrića masakra civila i masovnih grobnica na Kosovu u siječnju potakla su novu akciju, barem do te mjere da su zaraćene strane dovučene do pregovaračkog stola u francuskom dvorcu Rambouilletu. Zatim smo pritiskali kosovske Albance da prihvate autonomni status unutar Srbije, a istodobno bili potpuno neuspješni u uvjeravanju Srba da pristanu na to da snage NATO-a nadgledaju primirje koje bi teoretski nastupilo. Upravo kao što to Clinton kaže, oklijevanje Europljana i Amerikanaca srbijanski je Predsjednik protumačio kao dopuštenje za ubijanje. Zapravo, moglo bi se čak tvrditi i to da su naša nedjelotvorna nastojanja u pregovaranju pogoršala stvari(...). Srbi su sada na Kosovu počeli veliku vojnu raciju, kojoj su svrha ne samo Oslobodilačka vojska Kosova nego i sela, koja se bombardiraju a na deseci tisuća izbjeglica bježe. Srbi očito nastoje pojačati do vrhunca svoju kampanju etničkog čišćenja dok imaju još vremena. Sve u svemu, kosovskom krizom rukovođeno je toliko neinteligentno da se može zaključiti samo to da se nije naučila nikakva lekcija iz rata u Bosni. Kao posljedica toga, Republikance u Kongresu teško je kriviti što nevoljko daju svoj blagoslov Clintonovoj politici. U Donjem domu Kongresa samo je 20 posto Republikanaca prekoračilo crtu stranke kako bi se pridružilo Demokratima u podupiranju razmještanja američkih postrojba na Kosovu. Ni Clintonov apel u petak, čini se, nije imao mnogo učinka u mijenjanju prevladavajuće sumnje. Jednostavno rečeno, Clinton nije uspio dokazati da je u pravu u pogledu svoga stajališta kako je dodatnih 4.000 američkih vojnika potrebno poslati na Balkan i svakako nije ponudio ništa nalik na strategiju za kampanju bombardiranja koja bi trebala početi svakoga trena. Danas bi i američki Senat trebao glasovati o razmještanju američkih vojnika na Kosovu. Čak i uza sve već izražene rezerve, glasovanje bi trebalo poduprijeti Bijelu kuću kako vjerodostojnost SAD-a i NATO- a ne bi potpuno propala. Za kosovske Albance, naravno, ulog je mnogo stvarniji - njihovi domovi i njihovi životi. Uplevši se do ove mjere, sada im ne možemo okrenuti leđa. Dužnost je Clintonove administracije da Kongresu i američkom narodu predoči vjerodostojan plan akcije. Ono što smo do sada slušali, strateški je loše definirano i bez konačnoga cilja. Jasno je da je veliki gubitak vjerodostojnosti utjecao na Clintona, kako kod kuće, tako i u inozemstvu, i to zbog više razloga, od kojih se svi ne tiču Kosova. Ipak, ovu zemlju ne predstavlja samo Clinton i postoji obveza da se američka zalaganja i odgovornosti uzmu ozbiljno", piše u uvodniku lista.