US IHT 11.III. ULOGA SAD U SVIJETU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. III. 1999. Gdje je osjećaj Amerikanaca za ulogu Amerike u svijetu? "'Što mislite o zamisli našega mirovnog korpusa?', upitao je jednom predsjednik John Kennedy indijskog premijera Džavaharlala Nehrua. Dobar plan, odgovorio je Nehru - mladi Amerikanci mogu mnogo naučiti od indijskih seljaka. Amerikancu to nije bilo smiješno; Indijce je smatrao arogantnima. No, Nehru je bio u pravu, a arogantni su zapravo bili Amerikanci. Glavni cilj slanja desetaka tisuća Amerikanaca u inozemstvo tijekom proteklih 35 godina bio je stvaranje korpusa akademskih građana koji zapravo imaju osjećaj za svijet, kao i za američku ulogu u udaljenim krajevima. Na nesreću, njih nema dovoljno, a čini se da ih je svake godine sve manje. Ne mislim samo na dobrovoljce mirovnoga korpusa. Mislim na sve manje Amerikanaca koji su sposobni za ili zainteresirani za gledanje na svijet kao što ga gledaju ostali, ili za to da sebe gledaju onako kako ih gledaju drugi. Američka vlada, poslovanje i organizacije koje se bave vijestima, u inozemstvo šalju sve manje ljudi. Jedan od razloga je jednostavno gospodarske prirode. Slanje drugih ljudi u inozemstvo stoji više nego zapošljavanje lokalnog stanovništva (ili ukidanje poslova) sad kada Amerikanci mogu manje-više upravljati globalnim, digitalno povezanim gospodarstvom iz Washingtona i New Yorka - ili Moskve, Idahoa, Pariza ili Virginie, kad smo već kod toga. Amerika je u usponu. Amerika se gubi. Te tvrdnje mogu djelovati kontradiktorno, no ja mislim da nisu. Što više moći - vojne i financijske - mi Amerikanci akumuliramo, to smo, čini se, manje razboriti i oprezni pri njezinu iskorištavanju. Kako izgledamo običnom Talijanu? Avion američkog pomorskog korpusa koji se nalazi u bazi na talijanskom teritoriju slijeće u dolinu po lijepu vremenu brzinom od nekih 1000 kilometara (624 milje) na sat, više od 100 milja na sat od dopuštene brzine i na visini manjoj od 120 metara (400 stopa), što je 1.600 stopa niže od dopuštene granice, i udara u kabel skijaške gondole koji nad dolinom visi dulje od 30 godina. Dvadesetero osoba u skijaškoj gondoli, od kojih su svi Europljani, pada u ponor i pogiba. Je li ono što se prije nazivalo 'prvo okrivite Ameriku' šokirajuće kad marinci zaključuju kako pilot nije učinio ništa krivo? Kako da gledamo na običnog Škota koji radi u tvornici i izrađuje džempere od kašmira? SAD nameće carinu veću od 100 posto na takve proizvode zbog toga što Europljani ne kupuju dovoljno američkih banana. Mislili ste da Amerikanci ne uzgajaju banane? Istina - ne u vlastitoj državi. No američka vlada britanske i francuske vlade optužuje za kršenje pravila trgovine zbog toga što banane kupuju od svojih nekadašnjih karipskih kolonija umjesto od tvrtka koje posjeduju Amerikanci u Srednjoj Americi. Je li svađa potrebna? Da ne spominjemo to kako Amerikanci gledaju na obične Iračane dok bombe padaju, a rakete lete iz dana u dan, zbog toga što naši zrakoplovi lete iznad njihove zemlje a, kako mi to tvrdimo, njihovi radari za zračnu obranu ih prate. Nama se ne sviđa vaš čelnik pa bombardiramo vas. Što će obični Srbi kazati kada Amerikanci i naši prijatelji umarširaju u sklopu naše vanjske politike 'sklopite primirje ili ćemo vas ubiti'? Ne tvrdim da smo u krivu u svim ili bilo kojoj od tih situacija. No ovih se dana razbacujemo zato što imamo moć, kao i neznanje, da to činimo. Ne bismo se trebali licemjerno zavaravati, kako bilo, da naše iluzije čine ono što činimo ispravnim ili razumnim. U biti, mi zahtijevamo da svijet sve čini na naš način. Ako je to ono što bi značenje 'jedine svjetske supersile' trebalo biti, možda bismo trebali naučiti malo više o životu indijskih seljaka i europskih tvorničkih radnika i talijanskih skijaša prije nego što obznanimo kako je njihova dužnost da se prilagode našoj slici", piše Richard Reeves.