US IHT 18.III.GLEDAJ SVOJA POSLA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. III. 1999. Današnji Amerikanci više vole gledati svoja posla "Vjerovanje da je Bill Clinton najveći od svih američkih poslijeratnih predsjednika, barem glede vanjske politike, najnevjerojatnije je, no vjerojatno najmanje važno otkriće novoga državnog istraživanja javnog mnijenja SAD-a koje je provelo čikaško Vijeće za odnose s inozemstvom. Vijeće je svake godine ispitivalo mišljenje o pitanjima vanjske politike još od 1974., pružajući na taj način korisnu sliku onoga što javnost i odabrana skupina čelnika koji se brinu oko vanjskih poslova misle o međunarodnoj politici zemlje. Najnovija anketa provodila se od 15. listopada do 10. studenoga prošle godine. Uvjerenje da je vanjska politika predsjednika Clintona bila bolja nego ona Harrya Trumana ili Dwighta Eisenhowera (koji su se našli na petom i šestom mjestu) upućuje na to da današnja javnost ne zna mnogo o nedavnoj povijesti. Upućuje i na to, kao što to stoji u analizi čikaškog Vijeća, da ljudi 'činjenicu da ih međunarodna kriza ne zahvaća povezuju s uspješnim vođenjem vanjske politike'. Najbolja vanjska politika jest ona kad se ne događa ništa važno? To nije potpuno nerazumno i daje ključ za razumijevanje ostatka istraživanja, koje pokazuje i dalje visoku razinu sklonosti bavljenju međunarodnim problemima (sve dok se takva politika ne treba na neki način platiti), no smanjenje stvarne predanosti međunarodnim zbivanjima. 61 posto javnosti podupire aktivnu međunarodnu ulogu SAD-a. Kad su upitani bi li se SAD trebao 'držati podalje od problema umjesto da u njima aktivno djeluju', 32 posto se zalagalo za distanciranje. Kada su upitani jesu li vitalni američki interesi u inozemstvu ugroženi, potvrdni odgovori bili su najmanje brojni još od 1978. Što se unilateralne akcije protiv stranih prijetnja tiče, 72 posto je kazalo 'ne', a tek 21 posto 'da'. (Ostatak nije bio siguran). 44 posto čelnika izjavilo je kako bi se odlučilo za unilateralnu akciju. Javnost je izrazila veliku zabrinutost zbog Japana, Rusije, Saudijske Arabije i Kine. Zemlje za koje je javnost izrazila najveću simpatiju jesu, po redoslijedu naklonosti, Kanada, Engleska, Italija, Meksiko, Njemačka, Brazil, Japan, Izrael i Francuska. Podijeljenost između popularnoga mišljenja i onog zasebno anketiranog čelništva bila je veća ove godine nego bilo koje druge, što se anketa čikaškog Vijeća tiče, osim 1990., kada je hladni rat bio tek završen. 49 posto javnosti sada se protivi gospodarskoj pomoći ostalim državama, dok isto misli tek 10 posto čelništva. 67 posto javnosti protivi se budućem financiranju IMF-a, dok se s time slaže tek 16 posto čelnika. Što se tiče pitanja vojne intervencije, 66 posto javnosti protivi se upotrebi postrojba ako Sjeverna Koreja izvrši invaziju na Jug; 48 posto se protivi akciji SAD-a sa svrhom obrane Saudijske Arabije od iračke invazije; 56 posto je izjavilo kako se protive borbama protiv hipotetične arapske invazije na Izrael; 68 posto je izjavilo kako se protive udruživanju s Tajvanom u rat protiv Kine. Čelnici su se zalagali za intervenciju u svakom slučaju po 75, 80, 71 i 52 posto. Brojke su važne kao pokazatelji popularnih stajališta, no teško je povjerovati da bi bile važne ako do jedne od tih vojnih akcija uistinu i dođe. Sve u svemu, odgovori pokazuju ravnodušnost prema pitanjima vanjske politike, osim kad imaju izravni utjecaj na život u zemlji. Kad su od ispitanika zatražili da iznesu najveće nacionalne probleme današnjice, niti javnost niti čelnici nisu spontano naveli međunarodno pitanje. I jedni i drugi su izjavili kako je gospodarstvo važan problem, no nisu kazali da ga gledaju kao međunarodno pitanje. Problemi koji zabrinjavaju javnost uglavnom su socijalna pitanja (58.5 posto), problemi s vladom (19.5 posto) i gospodarstvo (13.7 posto). I skupina čelnika socijalna je pitanja stavila na prvo mjesto (54.6 posto), no pitanja vanjske politike na drugo (19.5 posto). Problemi vanjske politike koje su spominjali bili su Irak, zatim svjetsko gospodarstvo, kontrola oružja, dogovori s Rusijom, japansko- azijska kriza, Srednji istok itd. Kad su opću javnost upitali da navede problem vanjske politike, 21 posto je odgovorilo kako ne zna što bi odgovorilo. Ostali odgovori uključuju terorizam, svjetsko gospodarstvo, ravnotežu plaćanja, Srednji istok i 'uključivanje u probleme drugih zemalja' (7 posto). Svi navedeni problemi, osim Srednjeg istoka, maskirani su izrazi zabrinutosti za događanja u zemlji. Najvažniji zaključak koji slijedi iz ovog istraživanja jest to da, iako su američki čelnici u isto vrijeme ambiciozni i internacionalisti, javnost se samo nominalno zalaže za internacionalizam, no u praksi se zalaže za separaciju. Entuzijazam establishmenta vanjske politike za egzotične prijetnje terorista 'slobodnjaka' i 'lupeških zemalja' svoj eho pronalaze u javnoj zabrinutosti oko proliferacije nuklearnog oružja. No sljedeći su na popisu briga javnosti trgovina drogom i zaštita poslova u SAD-u. Zaokupljenost javnosti pitanjima unutarnje politike (tek 29 posto je 'veoma zainteresirano' za druge zemlje) nije iznenađujući proizvod vremena, na koje javnost uglavnom gleda kao na vrijeme bez prijetnje. Slika koju ova anketa daje jest ona mirnog američkog naroda koji radije gleda svoja posla", piše William Paff.