US CSM 27. I. ULOGA SAD U IZRAELSKIM IZBORIMA

SJEDINJENE DRŽAVE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 27. I. 1999. Mala uloga SAD u izraelskim izborima "Važni interesi SAD ugroženi su u izraelskoj političkoj kampanji koja je započela početkom ovoga mjeseca. Sposobnost Washingtona da utječe na ishod, kako bilo, mogla bi biti izvanredno ograničena. Mirovni proces: Clintonova vlada teškom je mukom održavala mir između Izraela i Palestinaca, no raspad vlade Benjamina Netanyahua kao i kampanja koja je uslijedila zaledili su taj proces. Očekivani početak pregovora u posljednjoj je fazi odgođen na neodređeno vrijeme. Mala je vjerojatnost da će Netanyahu poduzeti nove, riskantne inicijative, uključujući i daljnje povlačenje s palestinskog teritorija. Istodobno, kako bi zadovoljio svoje desničarske poklonike, premijer je odobrio nove židovske sporazume koji će samo još više otežati mirovna nastojanja. Moguće akcije SAD sa svrhom podupiranja izraelsko-palestinskih sporazuma suočene su, osim s nevoljkosti izraelskih političara da preuzmu rizik, s dodatnim zaprekama. Uz nevoljko prihvaćanje sporazuma iz Wya i načela povlačenja Netanyahuove vlade, prijašnja podijeljenost između Laburističke stranke i Likuda o mirovnoj politici se ublažila. Obje stranke - s različitim naglascima - prihvaćaju položaje u sporazumu i konačnog statusa Jeruzalema koji nisu prihvatljivi Palestincima. Tijekom izborne kampanje koja je održana 1996. između Netanyahua i Shimona Peresa, SAD su javno podupirale Peresa kao promotora mira. Rezultat je bio zahlađenje odnosa s novim premijerom koji je dodao nove zapreke u diplomaciji. Nije vjerojatno da će SAD ovoga puta ponovno odabrati stranu i učiniti istu pogrešku. Izraelska politička stabilnost: Netanyahuova administracija, koja je sada raspršena, bila je prvi put izabrana prema zakonu iz 1992. godine(...). Rezultat je bio jačanje uloge malih stranaka s posebnim interesima kao i smanjena stabilnost izraelskog donošenja odluka i politike. To je demonstrirano u današnjoj kampanji proliferacijom kandidata i novih stranaka kao i slabljenjem tradicionalnih političkih saveza. (...) Nestabilnost sadašnjeg sistema slabi nastojanja u Washingtonu u cilju hrabrenja izraelskog mirovnog konsenzusa, tako da SAD ne može učiniti mnogo kako bi utjecala na ovaj u biti unutrašnji problem. Odnosi s Palestincima: palestinski predsjednik Jaser Arafat tijekom ovoga razdoblja suočen je s vlastitim dilemama. Hoće li nastaviti sa svojom objavljenom namjerom da obznani palestinsku državu 4. svibnja i riskirati reakciju koja će pomoći tvrdokornim političarima u Izraelu? Može li djelotvorno spriječiti teroristička djela kao što su bila ona koja su utjecala na prošle izbore? Može li kontrolirati palestinsku populaciju koja je sve više frustrirana izraelskim akcijama i reakcijama? Ovdje je, opet, SAD ograničena u svojoj mogućnosti djelovanja. Do svoga posjeta Gazi u prosincu, predsjednik Clinton je povećao očekivanja Palestinaca glede podrške SAD, a to će biti teško i ispuniti. Bilo kakvo službeno američko obeshrabrivanje deklaracije palestinske države sa sobom nosi rizik zahlađivanja trenutno krhke palestinske vjere u Washington. Unatoč sigurnosnoj suradnji, SAD su ograničene u svojoj sposobnosti da spriječe očajnička teroristička djela. Američka uloga: Službena uloga SAD-a tijekom ovog razdoblja kampanje može biti ograničena, no američki utjecaj nije odsutan. Američki građani djeluju kao savjetnici u kampanji i unutar Laburističke stranke i unutar Likuda. Članovi američke židovske zajednice nesumnjivo pomažu kandidatima oba uvjerenja, i savjetima i novcem.(...) Barem javno i službeno, podupiranje američkih interesa u Izraelu mora čekati na rezultate izbora, bilo jednog pobjednika 17. svibnja ili odlučujućih izbora koji će biti održani 2. lipnja. Do tada, najmudriji stav SAD-a jest onaj zabrinutog pasivnog promatrača- ma koliko neudoban on bio", piše David D. Newsom, bivši veleposlanik i zamjenik državnog tajnika za politička pitanja.