US NEWSDAY 4. I. RUS-BJELORUS VEZA

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 4. I. 1999. Oprez prema ma kakvoj rusko-bjeloruskoj vezi "Nedavnom sporazumu između Rusije i Bjelorusije u SAD-u nije pridano mnogo pozornosti. Između skoroga suđenja predsjedniku Clintonu, povremenih napada raketama na Irak i blagdanskog ugođaja, sporazum se nije činio toliko važnim. Ni Moskva nije željela pretjerati u pridavanju prevelike važnosti svom novom savezu s Minskom. Vlada, u nastojanju da dobije zajam od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), kao i ostalu pomoć za dug te humanitarnu pomoć, oklijevala je pri oglašavanju svoje bliske suradnje s bjeloruskim autokratskim i ekscentričnim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom. Zaista, sporazum ne obvezuje i služi više kao izjava namjere. Sljedeći koraci u odnosu ovise o idućim pregovorima između dviju država i treba ih odobriti referendumom. Unatoč tomu, prvi put od raspada Sovjetskog Saveza, u prosincu 1991., Rusija je poduzela važne korake prema ujedinjenju s još jednom poslijesovjetskom državom, a ta država - Bjelorusija - strateški je locirana i nastrojena protiv Zapada, osobito Amerike. Zapravo, sporazum se stvarao prilično dugo, a prije dvije godine je gotovo i potpisan. Kako bilo, Anatolij Čubais i ostali ruski radikalni reformisti, koji su tada bili u vladi Borisa Jeljcina, to su u posljednjem trenutku uspjeli spriječiti. Čubais je tvrdio kako je rusko gospodarstvo koje je usmjereno prema tržištu nepodudarno s pretežno još socijalističkim gospodarstvom Bjelorusije, da bi ujedinjenje Moskvu stajalo na milijarde dolara (...) i, napokon, da se MMF-u i ostalim stranim izvorima zajmova ne bi svidjela ruska veza s Lukašenkom. Te argumente poduprla je i Clintonova vlada, koja je upravo znatno pridonijela ponovnom izboru Jeljcina za predsjednika, (...)tvrdeći da bi ujedinjenje s Bjelorusijom moglo dovesti do izolacije Rusije od Zapada. Ako su ti argumenti i bili nedovoljni da bolesnoga Jeljcina uvjere u to da ne potpiše sporazum, pripadnici oporbe su mu (...) kazali da bi sporazum Lukašenku omogućio da ga zamijeni na mjestu čelnika nove ujedinjene države. Unatoč ograničenoj pozornosti, Jeljcin, koji je učinio nešto slično onome što je prije nekoliko godina učinio Mihail Gorbačov, istoga je trena bio zapanjen navodnom prijetnjom svom autoritetu. Sada je, kako bilo, Jeljcinov autoritet u stalnom padu. Obznanio je da se ne planira kandidirati za još jedan mandat u 2000., kojega ne bi dobio niti uz pomoć SAD-a.(...) Američki i britanski napad na Irak imao je također određenu ulogu. Većina ruskih političara, uključujući i one s besprijekornom demokratskom vjerodostojnosti, vjeruju da su napadi bili inscenirani kako bi odvratili pozornost s nevolja predsjednika Billa Clintona kod kuće. Prigovaraju i da odluka o kažnjavanju Iraka bez savjetovanja s Moskvom pokazuje prijezir Clintonove vlade prema ulozi Rusije u svijetu. Rusija nema mnogo karata na koje može igrati ako želi dovesti u pitanje ulogu Amerike kao globalnog čelnika, a sporazum s Bjelorusijom je lagani način za odašiljanje poruke o tome kako Rusija još ima izvore za naglašavanje vlastitog geopolitičkog položaja. Treba tek vidjeti koliko će se daleko i koliko brzo razviti ruska integracija s Bjelorusijom. Čak će i jedinstvenu valutu i ukidanje carine, koji su obznanjeni u sjedinjujućoj deklaraciji objavljenoj prošloga tjedna, biti teško primijeniti. Neposredna opasnost da se ruska vojska ponovno pojavi na poljskoj granici ne postoji. Nadalje, nije vjerojatno da će sam Lukašenko odustati od svojih osobnih ambicija glede ujedinjenja s Moskvom i vjerojatno će inzistirati na održavanju vlasti nad bjeloruskom vojskom i službom sigurnosti. Osim toga, Rusija danas, čak i više nego 1996., treba pomoć MMF-a, ostavljajući Washingtonu znatnu količinu utjecaja nad donošenjem odluka u Rusiji, uključujući i njezino ujedinjenje s Bjelorusijom. Unatoč tomu postoji opasnost - odluči li Clintonova vlada (...) napustiti Rusiju, odbijajući pružiti pomoć Primakovljevoj vladi pod uvjetima koji bi bili prihvatljivi ruskom parlamentu i ruskom javnom mišljenju, nacionalistički projekti svih vrsta(...) odjednom bi mogli postati važni. Ubrzana integracija s Bjelorusijom - s jasnim antiameričkim konotacijama - tek je jedna mogućnost. Bez obzira na zabrinutost SAD-a zbog proliferacije, a u slučaju da Washington uskrati pomoć, među kartama na koje se igra mogao bi se naći i popustljiviji stav prema nuklearnim, raketnim i ostalim visokotehnološkim transferima u Iran i ostale države. Novi ruski proračun uključuje optimističnu pretpostavku da će dobiti i dodatni kredit od MMF-a kao i neki oblik pomoći za dug. Jasno je da Moskva pokušava upotrijebiti svoje slabosti kako bi ucijenila Washington da joj i dalje pomaže. Problem je u tomu što je gotovo katastrofalna slabost stvarna i što postoji stvarna mogućnost da se - bude li prepuštena samoj sebi - očajna i naoružana nuklearnim oružjem, Rusija pokrene u smjeru koji je poguban za vitalne interese Amerike. Sporazum s Bjelorusijom navješćuje nadolazeće događaje osim ako Clintonova vlada u rješavanje ruske krize ne uključi i ovaj dokument", piše Dimitri K. Simes.