US WP 7. I. RANI PRETENDENTI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 7. I. 1999. Rani aspiranti "Iako je Clinton nanio sramotu predsjedničkom položaju, mnoge osobe nastoje ugrabiti priliku da ga zauzmu. Kampanja za 2000. počinje s Alom Goreom koji će vjerojatno biti izbor demokrata za... što? 'Nastavak Clintonove tradicije'? Taj slogan treba malo prekrojiti. Unatoč svemu, od 1945. svaki službujući potpredsjednik koji je to želio, dobio je nominaciju svoje stranke (Nixon, Humphrey, Bush)(...) Okupljanje demokrata oko Clintona pomaže Goreu. No, postoje i zlokobne ankete, kao ona provedena u Michiganu koja pokazuje to da rezultati idu u korist teksaškom guverneru Georgeu W. Bushu, a na štetu Gorea, 52 - 34. Izbori u studenome doveli su šefa kluba zastupnika oporbene stranke u Kongresu, Dicka Gepharta, bliže ulozi glasnogovornika, što bi ga moglo spriječiti u kandidaturi za 2000. Glasači koji se pitaju 'koji kandidat najmanje sliči Clintonu?' deprimirani su zbog toga što je senator Bob Kerrey, demokrat iz Nebraske, odlučio da se ne kandidira. Na taj je način pokazao osobine - zadovoljstvo; neopsesivnu ambiciju - koje ga, zajedno s riskantnim idejama o obrazovanju(...) čine privlačnim. Stoga nam preostaju senator Minnesote, Paul Wellstone, senator Massachusettsa, John Kerry i bivši senator New Jerseya Bill Bradley. Wellstone vjeruje da je pravo vrijeme za starinski liberalizam. Imat će problema s iskušavanjem te teorije zbog toga što su 'poboljšivači' poput njega 'reformirali' novčane zakone za kampanju, čineći nemogućim ponavljanje pobune Eugenea Mc Carthya iz 1968., koju je otpočeo maleni broj velikih doprinosa. Bradley je, košarkaškim rječnikom rečeno, briljirao, znajući kako se kretati bez lopte. Loptu će trebati - jasan razlog za kandidaturu na izborima - zbog toga što njegovo zakonodavstvo mase ne potiče na izvikivanje 'Naprijed!' (...) Bradley bi tim zakonima mogao biti izbačen iz procesa. Kerry je brakom došao do više nego dovoljno novca, pa može pričekati. Kako bilo, svakoga dana Gore dobiva, i to je pretpostavlja se neizbježno. Isto je i s guvernerom Bushom. Ima veće šanse za republikansku nominaciju nego što ih je imao Reagan 1979., ili Bushov otac, 1987. Bush se ne mora bojati financijske ili ideološke snage senatora Boba Smitha iz New Hampshirea (...). Smith je započeo svoju utrku ovoga tjedna, nakon što je senator Missouria, John Ashcroft, završio svoju. Steve Forbes ima nevjerojatne financijske i ideološke izvore. Kad se 1996. natjecao protiv Dolea, pokazao je bezobzirnost, a u posljednje dvije godine pokazao je izdržljivost i pronicljivost. No, birači rijetko na mjesto predsjednika gledaju kao na politički posao s popisom natjecatelja. Senator Arizone John McCain imao je izuzetno uspješnu 1998.(...). Zadovoljio je Washington i New York Times. Njegov je zadatak u 1999. da se od toga oporavi. (...)Ipak, narav McCainovih pogrešaka, kao i njegov životopis (mornarički avijatičar, ratni zarobljenik - heroj) obilježavaju ga kao autentičnu osobu među mnoštvom sintetičnih. Samo Elisabeth Dole ima njegovu potencijalnu privlačnost za republikance koji žude za nekonvencionalnim. Njezina ideologija, što je rad u nastajanju, bila bi konvencionalni konzervativizam, a njezina kampanja bila bi blagoslovljeno konvencionalna, bivajući sve ono što nije bila kampanja njezina supruga (usredotočena, disciplinirana). Kako bilo, njezina ženstvenost čini ju egzotičnom za nervozne republikance koji su danas svi sljedbenici Freuda i koji se opsesivno pitaju - 'Što žena želi?' Odgovor je političke vrhuške (...)da su žene toliko emotivne i usmjerene same na sebe da ne samo što su 'osobno politički', nego su 'samo osobno politički'. Nakon onoga što Danielle Crittenden naziva 'velikom provalom' kampanje iz 1996., čini se da obje stranke o ženama misle jednako kako su to činili protivnici ženskog prava glasa (...). Odavde zabrinutost Washingtona za žene, koja se odražava kao ponižavajući pogled na žene kao na umorna i jednostavna bića (...). Možda jedino ženski kandidat može usporiti feminizaciju politike, čije je osnovno načelo: najbolja je ona vlada koja najviše suosjeća. Bi li uloga gospođe Dole bila ta da suosjeća sa, ili da se odupre, ovim receptom za još ambiciozniju i intimniju vladu? Za 15 mjeseci znat ćemo na to odgovor, kao i imena kandidata", piše George F. Will.