US CSM 12. I. CRNA GORA U OPASNOSTI

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 12. I. 1998. Crna Gora u opasnosti "Obećavajući demokratski eksperiment podvrgnut je riziku u malenoj ali strateški važnoj republici Crnoj Gori, manjem partneru krnje Miloševićeve Jugoslavije. Frustrirana neuspješnim gospodarstvom i ograničavajućim diktatorstvom, Crna Gora je od inauguracije predsjednika Mile Đukanovića prošloga siječnja slijedila svoj put. Crna Gora je uglavnom postigla neovisnost o beogradskom diktatu, postajući oaza neovisnih medija i trn u Miloševićevu oku. Demokratski izabran parlament Crne Gore i vlada su multietničkog sastava - uključujući dvije stranke koje zastupaju albansku manjinu, koja obuhvaća 7 posto stanovništva. To je u ovom području rijetkost, a i u jakoj je protivnosti s načinom na koji federalna armija i Republika Srbija postupaju s kosovskom albanskom većinom, koja od 1990. živi u opsadnom stanju i koja je od veljače prošle godine u brutalnom ratu. Crna Gora je ponijela veliki dio tereta brige za na desetke tisuća izbjeglica(...). Zaista, stvarajući takav pritok izbjeglica u Crnu Goru, Milošević namjerno stvara nevolje Đukanoviću i crnogorskoj vladi. Zbog Đukanovićeva odvajanja od centra '97 i neovisnog puta koji se od tada slijedi u republici, Crnoj Gori je nekoliko puta zaprijećeno vojnom intervencijom iz Beograda. Uspjevši spriječiti pokušaj preuzimanja vlasti bivšega predsjednika i Miloševićeva pomoćnika Momira Bulatovića te prošavši oštre parlamentarne izbore koji su održani u svibnju, sadašnja vlada oprezna je u pogledu vjerojatnosti nadolazećih nemira. Znakovi su jasni. Milošević je iz svojih vojnih i sigurnosnih snaga izbacio osobe za koje se smatra da su bile manje sklone provođenju racije u Crnoj Gori, uključujući i bivšeg šefa stožera, generala Momčila Perišića, Crnogorca. Socijaldemokratska partija - koju predvodi Milošević - sutra planira održavanje proslave pravoslavne Nove Godine, vjerojatno s namjerom izazivanja nasilja koji bi prethodili obznani izvanrednog stanja u federaciji. Bilo kakvo nasilje moglo bi rapidno eskalirati, a sukob civila, ma kakav bio ishod, veoma bi usporio transformaciju Crne Gore u liberalnu, tržišno orijentiranu demokratsku državu. Učinak racije u Crnoj Gori osjećao bi se u cijelom području, još više slabeći nadu onih koji se zalažu za srbijansko civilno društvo, ugrožavajući međunarodne promatrače na susjednom Kosovu i jačajući pakost srpskih nacionalista u Bosni. SAD u Crnoj Gori moraju uspjeti u onome u čemu nisu uspjeli u Bosni i na Kosovu: spriječiti Miloševićevu agresiju. Clintonova vlada treba podvući vjerodostojnu "crvenu crtu", proglašavajući Crnu Goru područjem koje je izvan Miloševićevih dohvata. Neuspjeh SAD da na Kosovo dovede svoje snage, kao i Miloševićeva volja da Zapad gurne na sam rub, stvorili su rašireni stajalište o manjku vjerodostojnosti SAD-a i NATO-a. SAD si ne može priuštiti još jedan neuspjeh politike na Balkanu, nakon što u proteklih sedam godina nije bio kadar spriječiti četiri rata. Zauzimanje jasnog stajališta u Crnoj Gori - šireći jamstvo sigurnosti i međunarodne promatrače - moglo bi signalizirati nov, opsežniji pristup balkanskoj krizi. Ako je, kao što je nedavno kazao glasnogovornik State Departmenta..., problem Milošević, SAD mora djelovati u skladu s time da mu uskrati sposobnost stvaranja kaosa i krvoprolića, onoga čemu teži njegov zločinački režim. Zbog toga što je Miloševiću dopušteno da stvori krize u cijelom području, ovaj zaokret u politici obvezno bi uključio i brojne fronte. One bi uključile i voljnost poduzimanja nasilnih mjera na Kosovu kako bi se osigurao mir pod političkim uvjetima koji su prihvatljivi njegovu stanovništvu; predana nastojanja da bi se poticao povratak izbjeglica i uhićenje ratnih zločinaca u Bosni; kao i odluku za podupiranje civilnog društva i demokratizaciju Srbije, na taj način ubrzavajući kraj Miloševićeve ere.(...) Clintonova administracija ima priliku spasiti demokratsku i multi- etničku republiku na Balkanu od Miloševićeve predvidljive strategije destabilizacije. Ako vlada opet ne uspije, tko će u potpunosti vjerovati u SAD i njezinu diplomaciju", pita se Kurt Bassuener.